Program koji je vodila glumica Svetlana Patafta počeo je nastupom karlovačkog komornog zbora «Gajo Petrović» koji je pod vodstvom Aleksandra Radivojevića uz hrvatsku himnu, po pri puta i izveo himnu srpske zajednice «Bože pravde», kao još nekoliko pjesama. Nakon obraćanja predsjednika «Prosvjete» Čedomira Višnjića i predsjednika karlovačkog pododbora Milenka Ljepovića, članovi glumačke družine «Historia viva» podsjetili su i na Teslin boravak u gradu za vrijeme pohađanja gimnazije. Nastupili su i učenici muzičke škole u Karlovcu Saša Višnjić na klarinetu i njegova sestra Svetlana na violini uz klavirsku pratnju profesora Ognjena Gravore, a nakon njih članice komornog dua iz Zagreba Nina Tićinović na violončelu i Marijana Pajić na klaviru. Slijedio je nastup ansambla narodnih igara «Prosvjete» iz Vukovara koji su izveli splet istočnoslavnonskih igara, a nakon toga i igara iz Srbije. U pauzi dok su se plesači presvlačili, pjesnik Đorđe Nešić recitirao je pjesme iz svoje zbirke «Granica», a na svoje pjevačko umijeće pokazali su i pjevači iz Vukovara Milisav Petković, Aleksandra Badrov i Živojin Jergić. Među uvaženim gostima bili su rukovodioci «Prosvjete» na čelu s Višnjićem, kao i aktivisti iz više pododbora s područja Like, Banije i Korduna. Uz predstavnike SPC bili su i saborski zatsupnik Ratko Gajica i predstavnici srpskih organizacija i vijeća nacionalnih manjina, kao i predstavnici  grada i županije. U dvorani je bila i brojna delegacija iz Republike Srpske na čelu s predjednikom Ivanom Tomljenovićem, a u kojoj su bili i pomoćnik ministra za izbegla i raseljena lica Jasmin Samardžić, rukovodilac Hrvatskog kulturnog centra Zvonko Tarle, predstavnici grada Banja Luke i udruženja izbeglih i raseljenih Srba kao i humanitanih organizacija «Danica» i «Duga». Priredbi su prisustvovali i ambasador Srbije Radivoj Cvetićanin i konzul generalnog konzulata Srbije u Rijeci Mira Jegdić.

Obraćanje predsjednika SKD "Prosvjeta" Čedomira Višnjića:
Dame i gospodo, cijenjeni gosti i domaćin, dragi prijatelji!
Pozdravljam vas ispred Glavnog odbora Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta". Čast mi je i veliko zadovoljstvo vidjeti vas u ovolikom broju i ovakvom sastavu. Dozvolite da ja večeras u ovom prigodnom obraćanju, kojem su precizno odrezane minute, zaobiđem najkrupnije ime iz niza naših godišnjica, ime u koje se ove godine svi, ko s manje a ko s više prava, ali svi – zaklinjemo; dozvolite da samo posebno pozdravim naše drage prijatelje koji su prije 10 godina obnovili rad pododbora "Prosvjete"; i da svoju i našu pažnju usredsredim na 6 decenija postojanja jedne od kulturnih institucija grada Karlovca! Vrijeme u kojem je osnovan naš karlovački pododbor, ljeto Gospodnje 1945-o; bilo je vrijeme oduševljenja pobjedom, ali i vrijeme iscrpljenosti i gladi; bilo je to vrijeme povratka jednih na spaljena ognjišta i groblja, a drugih sa Blajburga; vrijeme surovosti prema poraženima koji su surovost unijeli u živote pobjednika, ali i vrijeme obnove, prije svega pokidanih ljudskih i međunacionalnih odnosa. Sva ta proturječja u svom su ogoljenom vidu bila prisutna i u tadašnjem Karlovcu.
Prvi dokument sačuvan u našem arhivu iz augusta je 1945. Privremeni pododbor poziva karlovačke Srbe i Srpkinje u nedjelju, 26. augusta, u dvoranu gradske vijećnice, kako kažu "radi rješenja pitanja nastalog glede ujedinjenja u "Prosvjetu" sviju ranijih srpskih karlovačkih kulturno-prosvjetnih i humanih društava, koja su uslijed rata zamrla i nema nade da bi mogla samostalno djelovati sa uspjehom..." (Srpska privredna omladina, Srpsko pjevačko društvo, Dobrotvorna zadruga Srpkinja, Društvo sv. Save, Prosvjeta) Pozivnicu su potpisali sekretar privremenog pododbora Mihailo Popović i predsjednik Milojko Šaša. Sastanak sa oko 200 prisutnih zaista je održan rečenog dana i izabran je prvi odbor, kako se to tada zvalo "Prosvjete" u Karlovcu. Prisjetimo se večeras u ovoj svečanoj prilici, tih imena. Za prvog predsjednika izabran je čovjek čije je zasluge teško dovoljno naglasiti prof. MILAN RADEKA, za tajnika, kako stoji u ćiriličnom mašinom kucanom zapisniku, MILOJKO ŠAŠA, za blagajnika GOJKO JERINIĆ, a za članove odbora: DR. GAJO PETROVIĆ, MILUTIN KOŠARIĆ, MIHAILO POPOVIĆ, MILOŠ UZELAC, BOŠKO NIKOLIĆ, NADA BEGOVIĆ, JELENA SARAPA, DANICA VEŠOVIĆ, VIDA RAUSAVLJEVIĆ, SAVA TOMIĆ, VELJKO MILJENOVIĆ, NEVENKA BIJELIĆ, NIKICA DIKLIĆ, DUŠAN DEJANOVIĆ, DARINKA MANOJLOVIĆ i BRANKO MIKAŠINOVIĆ. Društvo radi u kući crkvene opštine u Radićevoj 14, već u početku rada najaktivnija je pjevačka sekcija, muški hor, za kojeg s ponosom kažu da je najbolji u Karlovcu. A kada je taj hor u pitanju priča je manje-više poznata i zaslužuje podsjećanje. Izvještaj kaže da su na pomenutoj osnivačkoj skupštini pjevali zapravo preživjeli drugovi Dr. Dragomira Drakulića Pube, predratnog uglednog liječnika, građanina karlovačkog, člana Srpskog pjevačkog hora, strijeljanog od ustaša 1941. godine u Rakovom Potoku. Njih su jedanaestorica 21. XI 1945. osnovali kao sekciju pododbora hor koji će nakon komemoracije Dr. Dragomiru Drakuliću Pubi održane 18. V '46., ponijeti njegovo ime. Hor je nastupao na svim priredbama "Prosvjete", na svetosavskim akademijama, đurđevdanskim urancima na Petrovcu i na gradskim kulturnim manifestacijama. Vodio ga je Franjo Lasić, koji je bio horovođa Srpskog pjevačkog društva i, koji će kasnije postati i jedan od sekretara pododbora. Tako je iz našeg Društva potekla jedna od važnih linija na kulturnoj mapi Karlovca. To je pored ostalih okolnosti bilo moguće i zbog jedne konstante u životu ovog grada i u teškim vremenima – trajno strujećeg vala tolerancije i zajedništva. Već prvi izvještaji pododbora ističu tu činjenicu: "Prosvjeta je u Karlovcu izraziti nosilac ideje bratstva i jedinstva, što se vidi u jakom procentu članova Hrvata, kao i u tom što je u horu pola Hrvata." I zaista, već prve godine postojanja, od 513 upisanih članova bilo je 80 Hrvata. A Milan Radeka vrativši se iz Srpskih Moravica, gdje je održao predavanje piše kako se i tamo suprotstavljao shvatanju kako je "Prosvjeta" "neko društvo za srbovanje".
Na skupštini 1946. godine za predsjednika je izabran dr. Gajo Petrović, čovjek sa čijim će se imenom i ugledom identifikovati ne samo pododbor "Prosvjete" nego i sav naš narod, željan dobra i plemenitosti. Sekretar je postao prof. Bogdan Svilokos, direktor učiteljske škole, dalekog potomka karlovačke Srpske ženske učiteljske škole, na kojoj je prije stotinu i više godina matematiku predavao niko drugi do Svetozar Pribićević. I ovako bi mogli dugo i široko. Priča o prošlosti voli trošiti vrijeme, naročito kad je potisnuta i zaboravljena kao ova naša. Dozvolite još samo da spomenem nekolicinu ljudi koje večeras spomenuti moramo. Uz Milana Radeku i Gaju Petrovića, naše očeve-osnivače, u tom redu svakako stoje i karlovački "kadrovi", sjajni ljudi i intelektualci, Miljkan Maslić i Stanko Korać, a uz njih stoji i tihi i dostojanstveni gospodin, član dosadašnjeg hora, akademski slikar Đorđe Petrović, čovjek koji se ponosi svojim narodom i čovjek na kojeg je njegov narod ponosan!
Dame i gospodo!
Valjda ništa u toj mjeri ne određuje karakter našeg Srpskog kulturnog društva, kao što to čine godine nastanka i obnove rada; 1944. i 1993. Odnosno u karlovačkom slučaju, 1945. i 1996. Ljudi s ovih strana dobro znaju što to znači i bez puno priče. Što se tiče ovog grada, jedna se istina nameće, sviđala se ona kome ili ne, volio je neko čuti ili ne: kad je u njemu jačala srpska zajednica rastao je i on, kad je ona padala, padao je i njegov značaj i uloga. Dragi prijatelji, želim vam svima da više nikad ne dođe vrijeme koje će potiskivati lik Nikole Tesle, želim da više ne bude godišnjica koje označavaju diskontinuitet u radu, sretan vam 60. rođendan pododbora, i ako smo sa nekim obljetnicama večeras okasnili, dozvolite da sa nekima i uranimo. Od srca želim da iduće godine svi u zdravlju i veselju obilježimo 220 godina srpske pravoslavne crkve karlovačke, srpske škole i crkvene opštine! A vama dragi gosti ugodne trenutke uz umjetnički program!
Hvala i živjeli!