Na inicijativu grupe roditelja, pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i športa Mirko Marković, u saradnji s ravnateljom Gimnazije Veljkom Frankom, organizovao je u subotu, 4. juna u belomanastirskoj Gimnaziji tribinu o perspektivama gimnazijskog školovanja na srpskom jeziku i mogućnostima kasnijeg studiranja u Hrvatskoj te Srbiji i Crnoj Gori. Na tribinu su bili pozvani roditelji i svršeni osnovci zainteresovani za nastavak školovanja u Gimnaziji te ostali zainteresovani građani (ukupno ih se odazvalo dvadesetak), među kojima je bio i arhijerejski namjesnik baranjski protojerej-stavrofor Mihajlo Marjanac.
Belomanastirska je Gimnazija ove školske godine imala 169 učenika raspoređenih u 11 odjeljenja. Od svih njih samo je 17 pohađalo nastavu na srpskom jeziku, i to 8 učenika u četvrtom i 9 učenika u 3. razredu. Ove i prošle školske godine nije se mogao formirati razred za nastavu na srpskom jeziku zbog premalog (zapravo minimalnog) broja prijavljenih učenika (neki su odustajali od nastave na srpskom nakon predupisa!).

Sve manje učenika

Zato je realna mogućnost da će se u Baranji gimnazijsko (a i uopšte srednjoškolsko) školovanje na srpskom jeziku sasvim ugasiti (2004. upisan je samo prvi razred u Ekonomskoj školi od 5 učenika), pogotovo stoga što srpske organizacije (pododbori «Prosvjete», županijsko, opštinska i gradska vijeća srpske nacionalne manjine, uključujući tu i političare), uz rijetke izuzetke, ne čine ništa da roditelje i učenike motiviraju da se upišu na nastavu na srpskom jeziku i da ih na vrijeme i kontinuirano informišu da takvi svršeni gimnazijalci mogu studirati na hrvatskim fakultetima bez ikakvih ograničenja te da se pod povoljnijim uslovima mogu upisati na fakultete Novosadskog univerziteta.
Srpski osmi razred Osnovne škole Beli Manastir (nedavno preimenovane u Osnovna škola dr Franje Tuđmana uz saglasnost svih članova školskog odbora) ima 24 učenika, od kojih su većina dobri đaci, pa će neki od njih (uglavnom učenice) nastaviti gimnazijsko školovanje na srpskom jeziku. Uz još dvije učenice iz Uglješa, koje pohađaju Osnovnu školu Jagodnjak (i možda još ponekoga), to će biti dovoljno da se opet formira gimnazijski prvi razred za nastavu na srpskom jeziku. Ako se nešto bitno ne promijeni u srpskoj zajednici u Baranji, to će biti posljednji gimnazijski razred koji će nastavu slušati na srpskom jeziku jer svi mlađi razredi osnovne škole imaju bitno manje učenika nego sadašnji osmi razred (koji je, da se usput spomene i to, bio prvi koji je slušao nastavu na srpskom jeziku u okviru hrvatskog obrazovnog sistema).

Briga o školovanju ne smije se svesti na «grupu građana»

Ova je tribina trebala biti organizovana bar mjesec i po ranije (početkom aprila), ali je stalno odgađana zbog zauzetosti pomoćnika ministra i lokalnih izbora. Ovako su se na nju odazvali uglavnom oni roditelji i učenici koji su se već odlučili za gimnazijsku nastavu na srpskom, dok oni koji su se odlučili da prijeđu na nastavu na hrvatskom nisu željeli doći na tribinu, uz objašnjenja u rasponu od toga da ih mogućnost školovanja na srpskom «ne zanima» do stava «da su Srbi i pravoslavci, ali su odlučili ostati u Hrvatskoj» (kao da školovanje na nacionalnom jeziku obavezuje iseljavanje iz Hrvatske). Prosvjetni radnici koji predaju (i) na srpskom nisu sistematski pozivani na tribinu, ali ni oni koji su za nju znali nisu pokazali interes da na nju i dođu.
Više učesnika tribine, prvo sam pomoćnik ministra, a onda i drugi, smatrali su da briga o školovanju na srpskom jeziku mora biti kontinuirana i ne smije se svesti na «grupu građana» jer ne može biti isto da li od ministarstva ili ravnatelja škole nešto traže pojedini građani ili tijela (kakva su vijeća nacionalnih manjina) koja je sama država ovlastila da se brinu za školovanje na nacionalnom jeziku. Pojedini članovi takvih vijeća, međutim, smatraju da je školovanje na maternjem jeziku stvar roditelja i da vijeća s tim nemaju ništa i ne žele se angažovati na tom polju.

Tri osnovna modela obrazovanja

Mirko Marković je učesnike tribine upoznao i s činjenicom da pravo na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju u skladu s Ustavom RH, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Pripadnici nacionalnih manjina imaju mogućnost da se obrazuju na maternjem jeziku na svim stepenima obrazovanja, od predškolskog do visokoškolskog, a to mogu ostvariti prema tri osnovna modela i tri posebna oblika školovanja.
1. Model A - nastava na jeziku i pismu nacionalne manjine;
2. Model B - dvojezična nastava (pojednostavljeno: prirodni predmeti na hrvatskom, ostali na maternjem jeziku);
3. Model C - njegovanje jezika i kulture;
4. Oblik nastave u kojem se jezik nacionalne manjine uči kao jezik sredine;
5. Posebni oblici nastave: ljetna škola, zimska škola, dopisno-konsultativna nastava;
6. Posebni program za uključivanje romske populacije u odgojno-obrazovni sistem.
Pripadnici nacionalne manjine sami predlažu i odabiru model i program u skladu s postojećim zakonima i svojim mogućnostima za realizaciju programa, a svi modeli i oblici školovanja u redovnom su odgojno-obrazovnom sistemu Republike Hrvatske.
Jovan Nedić (Novosti sedam dana)