Donji Srb, prvi bibliobus u kraju zaprega i medvjeda

Zimi u Donjem i Gornjem Srbu ima oko 1200 stanovnika, a njih nekoliko stotina još živi na relaciji između starog zavičaja u Hrvatskoj i novog života u Srbiji, kamo su izbjegli nakon "Oluje"

Kad dođe u kotlinu u kojoj se blizu vrela Une smjestio Srb, došljaku odmah postaje jasno zašto su se od svih mjesta po Zadarskoj županiji novom bibliobusu Gradske knjižnice Zadar najviše obradovala upravo tamošnja djeca. Oko Srba su visoke planine koje ga odvajaju od ostatka ličkog, gotovo pustog krajolika, ali i od Bosne i Hercegovine koja je udaljena tek nekoliko kilometara zračne linije. Cestom kroz strmi klanac, na kojoj su u zavojima ograničenja brzine nevjerojatnih 15 kilometara na sat, dolazi se u mjesto za koje danas nitko sa sigurnošću ne može utvrditi koliko ima stanovnika. Zimi u Donjem i Gornjem Srbu ima oko 1200 stanovnika, a njih nekoliko stotina još živi na relaciji između starog zavičaja u Hrvatskoj i novog života u Srbiji, kamo su izbjegli nakon "Oluje". - Nekada je Donji Srb imao i srednju školu s ekonomskim, tekstilnim i gimnazijskim smjerom u koju su dolazila i djeca iz Lapca ili Gračaca. Danas u četiri razreda područne škole u prostorijama Mjesnog odbora Donji Srb nastavu pohađa 17 djece - kaže nezaposleni profesor tjelesnog odgoja i volonter Mjesnog odbora Predrag Rodić. Ulaz oko stubišta u privremenoj školi gotovo je zatrpan svježe nacijepanim drvima. Sezona grijanja u Srbu je počela i u dva razreda već gore stare željezne peći. Prizor, davno napušten u razvijenijim krajevima, upotpunjuje i metalno zvono kojim dežurni učenik označava kraj sata. Učiteljice Smiljka i Mirjana s djecom pripremile su nekoliko kratkih igrokaza kojima su dočekale ekipu bibliobusa. Neposredno kraj moderno preuređenog autobusa stariji Ličanin parkirao je svoju konjsku zapregu. To starinsko prijevozno sredstvo koje pokreće mirni tegleći konj gradsku bi djecu vjerojatno okupiralo više od svih knjiga i CD-ova u bibliobusu, ali mališani iz Srba naviknuti su na prisutnost konja i zaprega, pa ne žele gubiti dragocjenih sat vremena u bibliobusu.  Donji Srb je mjesto čije ljude, unatoč izoliranosti i teškim uvjetima života, ne napušta optimizam i životna radost. Svaki razgovor sa stanovnicima Srba uključuje konstataciju “sve bi bilo lakše da ima posla”, ali i završava rečenicom “valjda će biti bolje”. Planinski kraj umjesto svjetala velegrad Boljim vremenima nada se i obitelj Boje Rađenović, čija su djeca Nataša (25) i Nebojša (26) završila Višu poslovnu školu u Beogradu i ovog se srpnja odlučila trajno vratiti u Srb. Svjetla velegrada nisu ih opčinila i sada uz pomoć susjeda grade staju. - Uzgajali bismo krave i ovce, a valjda će nam i diploma jednom dobro doći - kaže Nataša. Otkriva da više voli stari planinski kraj u kojem se do osamljenih kuća znaju spustiti i medvjedi, nego beogradski asfalt kojim je trebala koračati kao ušminkana poslovna žena. (jutarnji list)

Prikaži verziju za ispis