VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Говор захвале Милоша Кордића
POSLIJE DVADESET GODINA
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
Što donosi Vladin program stambenog zbrinjavanja bivših nosilaca stanarskog prava
Prema Vladinoj odluci, do 2011. godine izvan područja od posebne državne skrbi izgradiće se 3.600 stanova za srpske povratnike, s tim da bi bivši nosioci stanarskog prava bili samo zaštićeni najmoprimci bez prava na otkup, a ti se stanovi ne bi mogli ni naslijediti

Naši sugovornici mahom ocjenjuju da Vladin program sadrži dosta elemenata diskriminacije i potvrdu nezakonitih radnji koje su se dešavale tokom devedesetih, a njegove moguće posljedice su getoizacija Srba u novosagrađenim kvartovima, te odustanak mlađe i obrazovanije populacije od povratka, jer nemaju pravo naslijediti stan od roditelja. Odmah nakon povratka s godišnjih odmora hrvatsku je javnost uzdrmao Vladin program stambenog zbrinjavanja bivših nosilaca stanarskog prava: prema Vladinoj odluci, do 2011. godine izvan područja od posebne državne skrbi, dakle u većim gradskim centrima kao što su Karlovac, Osijek, Petrinja, Pula, Rijeka, Sisak, Split, Zadar i Zagreb, izgradiće se 3.600 stanova za srpske povratnike, s tim da bi bivši nosioci stanarskog prava bili samo zaštićeni najmoprimci bez prava na otkup, a stan se ne bi mogao ni naslijediti. To znači da bi srpski povratnici u urbanim dijelovima Hrvatske, gdje su do početka devedesetih živjeli i bili nosioci stanarskog prava, a sada nisu vlasnici imovine na području bivše Jugoslavije, zapravo bili podstanari u stanovima u trajnom državnom vlasništvu. Za sve to trebaju sačekati 2011. godinu za kada Vlada planira da će biti završen njihov program stambenog zbrinjavanja. Povratnici, bivši nositelji stanarskog prava, u tim bi stanovima plaćali državi zaštićenu najamninu koja trenutno iznosi 2,54 kune po metru kvadratnom. Visina zaštićene najamnine podložna je promjenama, o čemu će, pokaže li se za to potreba, odlučivati nadležni ministar. "Povratnici koji se usele u spomenute stanove neće ih moći prodavati niti iznajmljivati, niti će njihova djeca moći nasljeđivati pravo da u njima dalje stanuju nakon smrti roditelja. Izlaskom zaštićenih najmoprimaca stanovi se vraćaju državi koja s njima može slobodno raspolagati za rješavanje socijalnih ili sličnih slučajeva", objasnila je Vladin program Marina Matulović-Dropulić, ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Najviše stanova u Osječko-baranjskoj županiji

Po modelu javno-privatnog partnerstva od sljedeće godine počela bi izgradnja oko 120 stambenih objekata s oko 3.600 stanova, a 400 njih kupiće se na tržištu. Pripreme za gradnju počeće do kraja ove godine, za provedbu tog programa država će trebati osigurati ukupno 3,07 milijardi kuna, a troškove gradnje otplaćivala bi s odgodom u roku od 25 godina. Godišnji trošak državnog proračuna procjenjuje se na oko 123 milijuna kuna, a Ministarstvo mora za ovu godinu već je obezbijedilo oko 35 milijuna kuna. Preostali novac prikupiće se u skladu s dinamikom programa zbrinjavanja povratnika, koji će se provoditi putem Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, a do kraja ove godine raspisaće se javni poziv za odabir poduzeća partnera koji će graditi te stanove. Tom bi partneru država plaćala najam, a na kraju otplate, odnosno nakon 25 godina, oni bi postali imovina države. Kako je istakao Božidar Kalmeta, ministar mora, turizma, prometa i razvitka, Ministarstvo je dosad zaprimilo 4.425 zahtjeva za povrat stanarskog prava izbjeglih građana, koji se provjeravaju. Rok za podnošenje zahtjeva istekao je u septembru 2005. godine, nakon što je juna 2003. godine Vlada usvojila Program stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava. Prema operativnom programu Vlade, planirani ritam gradnje podrazumijeva sklapanje ugovora s najmoprimcima 2006. godine, zatim 2007. godine izgradnju 180 stanova, tokom 2008. predviđa se izgradnja 936 stanova, 2009. godine 1.008 stanova, u 2010. očekuje se 1.008 stanova i 2011. izgradnja 468 stanova. Država bi išla u izgradnju stanova na područjima gdje je potrebno više od sto stanova za zbrinjavanje povratnika, bivših nositelja stanarskog prava. Najviše bi stanova, oko 700, bilo izgrađeno na području Osječko-baranjske županije, u Zagrebu oko 690 stanova, u Karlovačkoj županiji više od 580, Zadarskoj i Primorsko-goranskoj županiji nešto više od 310. Dakle, gradilo bi se po većim gradskim centrima kao što su: Karlovac, Osijek, Petrinja, Pula, Rijeka, Sisak, Split, Zadar i Zagreb. Svugdje gdje je moguće stanovi bi se prema Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji gradili na državnom vlasništvu, dok bi se na lokacijama gdje to nije moguće zemljište kupilo. Na područjima na kojima je za zbrinjavanje povratnika potrebno manje od sto stanova, primjerice u Bjelovarsko-bilogorskoj, Varaždinskoj, Požeško-slavonskoj i Ličko-senjskoj županiji, ne bi se išlo u organiziranu gradnju, već bi se stanovi, ukupno njih oko 400, kupili na tržištu. Riječ je o stanovima koji se najčešće nalaze u malim sredinama, gdje prosječna kupovna cijena na tržištu iznosi 1.280 eura po četvornome metru.

Višestruka nepravda za povratnike

Vladin program stambenog zbrinjavanja srpskih povratnika izazvao je negativne reakcije i s hrvatske i sa srpske strane. Hrvatski generalski zbor i Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIDUR) javno su zatražili objavljivanje popisa svih četiri hiljade srpskih povratnika koji će dobiti stanove, zahtijevajući da se u stanove ne useli nijedan povratnik koji je na bilo koji način sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. Da ni srpski povratnici ne mogu biti zadovoljni odlukom Vlade o njihovom stambenom zbrinjavanju istakao je i saborski zastupnik i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac. "Mi nikako ne možemo pristati na takvo rješenje koje bi značilo višestruku nepravdu za povratnike. Smatramo da treba ostaviti mogućnost otkupa i tako državi nadoknaditi njezin trošak. Neprihvatljiva nam je i dužina roka izgradnje, ona će većini značiti čekanje i do 20 godina. Otvoreno je pitanje i hoće li se raditi stambena geta, inzistiraćemo na tome da se ne dogodi getoizacija. Napominjem da smo dosad imali više razgovora s Vladom o pronalaženju rješenja, no nikada nismo dobili informaciju da se stanovi neće moći otkupiti. Povratnici se nisu mogli vratiti do roka kojim su na osnovu stanarskog prava mogli povoljno otkupiti stanove, a 1996. donesena je odluka da otkupa stanova više neće biti. U takvim okolnostima, u kojima bi traženje povrata mogućnosti otkupa konkretnih stanova dovelo do novog kaosa i sukoba, pristali smo na opciju stambenog zbrinjavanja povratnika, no vjerovali smo da će im otkup biti omogućen. Uvjereni smo da ovakvu jednostranu odluku Vlade neće prihvatiti ni međunarodna zajednica", objašnjava Pupovac, pozdravljajući Vladinu inicijativu utoliko jer je barem započela s rješavanjem stambenog zbrinjavanja. Pupovac se osvrnuo i na apel Hrvatskog generalskog zbora i Udruge branitelja pitajući se šta bi bilo kada bi neko iz izbjegličkih udruga tražio popis onih koji su se uselili u stanove Srba. Premijer Ivo Sanader izjavio je pak da je medijska prašina koja se podigla oko gradnje stanova srpskim povratnicima nepotrebna jer, kako kaže, to je jedini način da se tim ljudima pomogne da imaju gdje živjeti, te je poručio da Vlada zna šta radi i da je ta odluka ispravan potez. "Oni koji su se digli iz politikantskih razloga ne spominju da je Vlada prošle godine hrvatskim braniteljima na područjima od posebne državne skrbi darovala kuće i stanove u kojima već duže vrijeme žive", rekao je Sanader.

Nehumano i nepravično rješenje

Srpski demokratski forum (SDF) Vladin program stambenog zbrinjavanja povratnika izvan područja od posebne državne skrbi ocjenjuje kao nehumano i nepravično rješenje izbjegličkih problema, te naglašava da Vlada tržišno i ekonomski racionalno postupa samo kada je u pitanju povratak, obnova ili stambeno zbrinjavanje Srba. "Tim prijedlogom Vlada nije otvorila put konačnom rješenju stambenog pitanja Srba povratnika, ali sigurno jest prema konačnom rješenju pitanja Srba u Hrvatskoj", tvrdi predsjednik SDF-a Veljko Džakula. Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Rijeke ističe da Vladin program nije u skladu s potpisanim pravno obavezujućim međunarodnim dokumentima. Vijeće navodi da je, iako je povratnička problematika jedan od najvažnijih kopenhaških uslova za ulazak Hrvatske u EU, pitanje stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava bezrazložno još uvijek na početku. "Postojeće rješenje nije u skladu s trilateralnom Sarajevskom deklaracijom iz januara 2005. koju su potpisale Hrvatska, BiH i tadašnja SCG, niti u skladu s Ugovorom o pitanjima sukcesije. Države potpisnice trebale što prije početi s praktičnom primjenom odredbi Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije, a koji se odnosi na garanciju svih prava fizičkih i pravnih lica s danom 30. decembrom 1990. Države bi trebale donijeti i provedbeni akt ili prilagoditi svoje zakonodavstvo", stoji u saopćenju VSNM-a Grada Rijeke. Misija OESS-a smatra pak da se program može promatrati i kao povoljan i kao nepovoljan, ovisno o tome kako se gleda na otkaz stanarskog prava u Hrvatskoj. "Ukoliko smatramo kako je Hrvatska povrijedila Europsku konvenciju o ljudskim pravima prigodom otkaza stanarskog prava, tada bi se Vladin program mogao promatrati kao nepovoljan jer se njime ne vraća izgubljeno stanarsko pravo. S druge strane, ukoliko smatramo kako Hrvatska nije povrijedila Europsku konvenciju, program bi se mogao promatrati kao povoljan jer se programom stambenog zbrinjavanja omogućuje najam stana pod vrlo povoljnim uslovima, što se može smatrati kompenzacijom za izgubljeno stanarsko pravo", kažu u OESS-u.

A vrijeme prolazi...

Pravni centri nevladinih udruga koje djeluju u Hrvatskoj skeptični su što se tiče najnovijeg Vladinog programa. Na temelju svojih iskustava i svakodnevnih kontakata sa bivšim nosiocima stanarskih prava, koji danas žive u nečovječnim uslovima, ističu da je problematika njihovog stambenog zbrinjavanja mnogo složenija nego što se predstavlja. Prije svega, to se odnosi na veliki broj onih koji su prije devedesetih posjedovali stanarsko pravo, ali sada ne mogu ostvariti hrvatsko državljanstvo, zbog čega nemaju pravo na otkup stana. U pravnim se centrima pitaju kako će se tretirati rastavljeni brakovi, te članovi domaćinstava bivših nosilaca stanarskog prava koji su u međuvremenu preminuli, jer su njihova djeca imala pravo naslijediti stanarsko pravo. U moru praktičnih problema ljudi ostaju zbunjeni, dok vrijeme prolazi. "Pitanje je i koliko su ozbiljne Vladine namjere. Pravno, stanarska prava se ne mogu zamijeniti sa stambenim zbrinjavanjem, koje je nametnuto rješenje ljudima koji su tom odlukom opljačkani, a moraju ga prihvatiti jer žive po kolektivnim centrima u teškim uslovima. Tjedno njih dvadesetak dolazi kod nas po savjet i bilo kakvu pomoć", kaže Radovan Jović iz Projekta građanskih prava u Sisku. Istog mišljenja je i Vojko Ivica iz Altruist centra Split za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda, koji je od 2005. nositelj Informativne nacionalne kampanje Vladinog provedbenog plana stambenog zbrinjavanja povratnika bivših nositelja stanarskog prava izvan područja od posebne državne skrbi. "Vladin program ima dosta elemenata diskriminacije i sadrži potvrdu nezakonitih radnji koje su se dešavale tokom devedesetih. Stanarsko pravo je vlasničko pravo i svaka druga ponuda je neravnopravna i nekorektna. Po najnovijem programu Srbi povratnici bili bi samo podstanari u državnim stambenim jedinicama. Odatle ih niko ne bi potjerao, ali bi izgubili velike vrijednosti", ističe Vojko Ivica. Oglasila su se i brojna udruženja izbjeglica u Srbiji, ogorčena, ali ne i iznenađena, najnovijim mjerama. Mile Dakić, predsjednik Udruženja izbjeglih Srba iz Hrvatske podsjeća da su oni od samog početka apsolutno bili protiv Zakona o stambenom zbrinjavanju. "Time se ne mogu zamijeniti stanarska prava bivših nosioca koji su uplaćivali četiri odsto SIZ-u, mnogi i cijelog svog radnog vijeka i sada su ostali bez toga. Ljudi ne pristaju da zamijene stanarsko pravo za stambeno zbrinjavanje, koje je jedna zavrzlama da se srpska inteligencija ne bi vratila u hrvatske gradove", ističe Dakić. Stanarsko pravo kao pravni institut u pravnom sistemu Republike Hrvatske više ne postoji. Zakon o najmu stanova iz 1996. ukinuo je to pravo, a bivši nosioci ne mogu dobiti ni nadoknadu za njegov gubitak. Međunarodni dokumenti koje je Hrvatska potpisala, uključujući Sarajevsku deklaraciju i Aneks G Ugovora o sukcesiji, zahtijevaju vraćanje prava fizičkim i pravnim licima koja su ih imala prije početka ratnih sukoba, a sve u cilju bržeg povratka izbjeglica. A koliko Hrvatska poštuje potpisano i zalaže se za trajni povratak izbjeglih dokazuje i najnoviji Vladin program stambenog zbrinjavanja.

Reakcije

Ratko Gajica, saborski zastupnik SDSS-a:

- U onom sadržaju u kojem je interpretiran u javnosti, program Vlade je nepravedan. No, mislim da nije to pravi sadržaj jer je u našim prethodnim razgovorima Vlada tačno utvrdila da će u postupku stambenog zbrinjavanja imati jednak odnos prema svima: i Srbima povratnicima, i naseljenicima iz Bosne, i drugim slučajevima koji su već dobili smještaj u druge kuće i stanove s pravom otkupa nakon određenog vremena. Vlada ne može odstupiti od svog stava koji je sadržan u dokumentima, gdje stambeno zbrinjavanje Srba povratnika znači i otkup stana nakon stanovitog vremena. U suprotnom, radilo bi se o diskriminaciji i kršenju elementarnih ljudskih prava. 

Milanka Opačić (SDP):
- Podržavamo rješenje problema ove kategorije građana, samo nam se čini da je ovo skrivanje novih zaduženja jer ne vidimo interes privatnog kapitala za ulaganja u stanove koji su u državnom vlasništvu i idu u povlašteni najam. (Jutarnji list)

Josip Friščić (HSS):
- Svi kojima je imovina uništena moraju se obeštetiti materijalno ili u naturi. Nisam siguran da je najbolji način graditi stanove u gradskim sredinama, možda je država mogla otkupiti stambene prostore na manje naseljenim područjima. (Jutarnji list)

Anto Đapić (HSP):
- Podupirem ovakav Vladin program. Vrlo je važno da je u programu uslov prema kojem stan može dobiti samo onaj ko nema drugu imovinu u Hrvatskoj. Drugo, ne može se naslijediti status zaštićenog najmoprimca. Da im je Vlada dala pravo na nasljeđivanje tog statusa, mi ne bismo podržali program. U Osijeku imamo oko 500 zahtjeva srpskih povratnika za stanovima. (Jutarnji list)

Luka Šušak, advokat:
- Oduzimanje stanarskog prava je diskriminacija i najteži oblik zločina. Cilj Vladinog programa je da nema mladih, da nema srpske inteligencije. Hrvatskoj je uspjelo ono što nije nijednoj državi. Zašto Hrvatska ne slijedi primjer BiH gdje su stanarska prava vraćena bivšim nosiocima?

Saša Milošević, savjetnik kluba SDSS-a:
- Pozdravljamo konkretnu odluku Vlade, no problem stambenog zbrinjavanja ne može se limitirati na izgradnju 4.000 stanova. Mnogo je više porodica izgubilo stanove te je potrebno naći model pravednog obeštećenja za tu brojnu kategoriju građana. To je i stav međunarodne zajednice, ne samo SDSS-a. Problematično je što ne postoji mogućnost otkupa i nasljeđivanja, pa ta kategorija građana i dalje ostaje oštećena jer nema pravo (povoljan otkup) koje su imali svi drugi. Pitanje je i da li je APN, zbog brojnih dosadašnjih afera, najpovoljnija organizacija za izvođenje programa.

Semina Lončar, predsjednica Centra za razvoj demokracije:
- Tih 3.600 stanova je daleko ispod realnih potreba jer naši podaci pokazuju da je podneseno 11.200 zahtjeva, a ne 4.425, kako kažu iz Vlade. Osim toga, bivšim nositeljima stanarskog prava sudskim je postupcima oduzeto oko 25 hiljada stanova. Ovim se ne kompenziraju prava tih ljudi jer ne dobivaju pravo vlasništva i pravo nasljeđivanja stanova, iako je stanarsko pravo vlasničko pravo, pa to niti ne može biti povratak vlasništva. Uostalom, jedan od kriterija je da povratnici nemaju stan ili kuću u bilo kojoj od država nastalih na području bivše Jugoslavije!? Njima je trebalo dodijeliti stanove u vlasništvo, a ovo je samo jeftino kupovanje ulaznice za EU! (Slobodna Dalmacija)

Srđan Dvornik, izvršni direktor HHO-a:
- Učinjen je kompromis. Vlada je konačno nakon nekoliko godina odlučila nešto poduzeti, iako daleko od toga da je ovo milošta države Srbima, kako smatraju neke hrvatske udruge. Uslovi su ograničeni i nepovoljni. Pošteno bi rješenje bilo da se Srbima povratnicima ponude uslovi kao i svima drugima, tj. da po određenom postupku otkupe stan uz odgodu. Također, nepravedno bi bilo deložiranje sadašnjih stanara, nakon 15 godina, iz stanova u kojima su nekad živjeli Srbi. U svemu tome nedostaje političko priznanje da su Srbi iz urbanih dijelova početkom devedesetih bili prisiljeni napustiti svoje stanove zbog svoje lične nesigurnosti i da nisu dobrovoljno izbivali iz svojih stanova. Konačan rezultat tog procesa je jasan - nema povratka. U gradovima će se dogoditi ono što se već događa u ruralnim krajevima, samo drugim sredstvima i putevima. U sela se vraćaju samo stariji povratnici koji imaju penziju, sa željom da umru u zavičaju. Mladih ljudi nema, jer nemaju od čega da žive. U gradove se mladi ne mogu vraćati jer nemaju pravo naslijediti stan od svog roditelja.

Petar Lađević, direktor službe srbijanske Vlade za ljudska i manjinska prava:
- Osim što je politički i ljudski nekorektna, ovakva najava ostavlja trajne psihološke tragove na sve one koji se žele vratiti. Više nego cinično zvuči to što je određen rok do 2011. godine. Pa to treba doživjeti! Zato takva najava ne samo da ne stimulira povratak nego ga destimulira. Vraćanje stanarskog prava pitanje je poštovanja Sarajevske deklaracije kojom su se Hrvatska, Srbija i BiH obavezale na povratak izbjeglica, pa će to pitanje biti na dnevnom redu budućih razgovora o regionalnom povratku.

Mirjana Galo, udruga Homo, Pula:
- Vladin prijedlog je nova diskriminacija i potvrda etničkog čišćenja. Zakoni su diskriminirajući samo prema Srbima, jer se takvi nisu donosili prema Hrvatima u istočnoj Slavoniji, koji su također bili duže od šest mjeseci izvan svojih stanova, i pitam se još pod kakvim su tržišnim cijenama neki Hrvati otkupljivali stanove. Rezultat ovakve politike je da ne dođe do povratka Srba u urbane centre. U Hrvatskoj ne postoji kritička masa koja bi spriječila ovu diskriminaciju.  

Budimir Milojko, predsjednik Koordinacije izbjegličkih udruženja u Srbiji:
- Stambeno zbrinjavanje je čista prevara i bacanje prašine u oči narodu. Ne tražimo ništa drugo što drugi već nisu dobili. Samo pravičnu nadoknadu. Stanarsko pravo je imovinsko pravo. Ljudi su revoltirani jer Hrvatska svojim navodnim rješenjima samo kupuje vrijeme. Vjerujem da "Mape puta" u Hrvatskoj neće biti zaključene sve dok stanarska prava ne budu vraćena Srbima. Odličan primjer vraćanja stanarskih prava je BiH. 

Gradonačelnici se snebivaju

Gradonačelnici gradova u kojima će se prema Vladinoj odluci do 2011. izgraditi 3.600 stanova za srpske povratnike tvrde da se s njima niko nije konzultirao i da su hrvatskim medijima izjavili da nemaju namjeru pomagati Vladi u zbrinjavanju povratnika. "Ostao sam neugodno iznenađen kada sam u novinama pročitao da bi se u sljedeće dvije godine u Rijeci trebalo izgraditi 300 stanova", kaže riječki gradonačelnik Vojko Obersnel iz redova SDP-a. Ističe kako se problem srpskih povratnika mora riješiti, no ovakva je odluka po njemu paušalna i nerealna. "U Rijeci ne postoji zemljište na kojem bi se sada moglo izgraditi 300 stanova. Niko nas nije kontaktirao ni u vezi komunalne infrastrukture ni zemljišta. Država ima nešto terena u Rijeci, ali prostorni plan tamo ne predviđa stanogradnju", dodaje Obersnel. Zamjenik gradonačelnika Siska Veljko Novak iz HSP-a ističe kako se građani Siska dobro sjećaju na koji su način sadašnji povratnici napustili grad i pita se ima li Vlada u vidu potencijalne opasnosti od ovakvog rješenja. Zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Ivo Jelušić iz SDP-a oštro navodi da Vlada nije ništa zatražila, pa ni mišljenje, te dodaje neka svoju odluku provodi vlastitim resursima i kapacitetima. "Ne vidim zašto bi se grad uključivao, mi imamo vlastite programe stanogradnje koje provodimo", ističe Jelušić. Splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić kaže da je zemljište ogroman problem u Splitu pa grad, sve kada bi i htio, ne bi mogao osigurati teren za gradnju stanova. Zamjenik gradonačelnika Petrinje Darinko Dumbović smatra da je grad načelno spreman pomoći, no da je planirana izgradnja posebnih zgrada za srpske povratnike vrlo loša, jer će srpsko povratničko stanovništvo biti getoizirano, što u Petrinji može dovesti do incidenata.
Paulina Lazić

 

 

Prikaži verziju za ispis

Ustaške škrabotine na fasadi pravoslavne crkve u Sinju
Čedo Prica: Na strani zdravog razuma i ljepote
Smiju li Srbi glasati za Hrvata
‘Crna lista’ na CD-u: Snimljeni i popisani hrvatski neofašisti
Први Закон о дијаспори
Manjine iz Hrvatske zajedno u Zadru
Knin: Razbijeno staklo na Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta
Novi kriteriji za novac iz proračuna
Predstavljen godišnji izvještaj nevladinih organizacija
Veći budžet za manjine
Blaga himna za divlji svijet
Када Јован постане Иван
Znaš, on ti je Srbin
Preminuo Bogdan Tirnanić
Politička zastupljenost poboljšana, zapošljavanje nije
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt