VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Говор захвале Милоша Кордића
POSLIJE DVADESET GODINA
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
Animacija je nezavisna umjetnost!
Borivoj Dovniković Bordo bio je prije nekoliko tjedana gost Festivala animiranog filma za djecu i omladinu u Iranu. Dvadeseti Isfahan Film Festival prikazavanjem njegove retrospektive odao mu je veliko priznanje za njegov dosadašnji rad. Ovdje prenosimo kraći razgovor s našim umjetnikom iz festivalskog biltena

Gospodine Bordo želite li razgovarati o prošlosti i vratiti se pedeset godina unazad?

- Pedeset pet godina, ne pedeset! Počeo sam s radom na animaciji nakon završetka srednje škole. Preselio sam se iz siromašnog Osijeka u Zagreb i tamo upisao Akademiju likovnih umjetnosti. Tada sam započeo i rad u novinama, jer sam to oduvijek želio. Radio sam na stripu, karikaturama i ilustracijama. Dva mjeseca po završetku srednje škole, počeo sam raditi u mjesečniku Kerempuh. Godinu dana poslije, 1950. godine, odjednom jedan čovjek, genijalni dizajner, karikaturist i glavni izdavač odlučio je raditi animaciju. Prije toga u Zagrebu su  animatori egzistirali jedino kroz oglašavanje. Dakle, taj čovjek - Walter Neugebauer, ja i moj kolega, Vladimir Delač, koji je sad mrtav, otpočeli smo s radom. Ali nismo ništa znali o animaciji. Bili smo samo dizajneri. Bili smo mladi i mislili da se film može završiti u dva mjeseca. Naš prvi film bio je završen nakon godine dana rada i 1951. bio je prikazan po prvi put. To je bio početak stvarne, profesionalne i umjetničke animacije. Trajao je samo dvadeset minuta i naravno bio je crno-bijeli.  

Taj film zvao se Veliki miting, jesam li u pravu?

-
«Veliki miting» je možda pogrešan prijevod. Misli se na politički susret. Nakon toga osnovali smo Duga film. U godini dana napravili smo pet filmova. Međutim, bilo je to vrlo teško vrijeme za Jugoslaviju, jer smo dvije godine ranije imali sukob sa Staljinovim Sovjetskim Savezom. Bilo je vrlo teško u ekonomiji. Imali smo težak život, pa je, kao posljedica toga i Duga film bankrotirala. Nije više bilo novca. Vratili smo se nazad novinarstvu. Godine 1956. oformili smo novu animatorsku grupu na čelu s Dušanom Vukotićem, koji je kasnije dobio i  Oscara. Pronašli smo studio u okviru Zagreb filma. Zagreb film je bilo poduzeće koje je produciralo kratke filmove i dokumentarce. Nakon smo jedne godine, jedan od naših kolega napravio je film koji je bio prikazan na kanskom filmskom festivalu. Do tada nitko nije znao za nas. To je bilo 1957. ili 1958. godine kada je Andre Mallraux rekao u Cannesu: «To je prava zagrebačka škola. To nije samo animacija.» Nakon toga smo postali prepoznatljivi kao Zagrebačka škola animiranog filma. Za mene je to bio dobar naziv, jer smo unutar škole mogli egzistirati kao različiti autori, animatori i režiseri. Svatko je radio na svoj način. Od tada osvojili smo mnoge nagrade, uključujući i Oscara 1961. godine. Objave pobjednika slušali smo preko radija. Preko radija smo čuli da je Vukotić dobio Oscara. U svakom slučaju, naša animacija je bila u usponu sve do 1980. godine. Nakon toga svi su stari autori bili izvan animacije, bilo da su bili premješteni na rad na dugometražane filmove, bilo da su umrli ili da su umirovljeni. Sada kada je nestao socijalizam, a stigao nam kapitalizam, odjednom nema dovoljno novca za stvaranje animiranih filmova. Ali ja nikad nisam mislio na novac. Čak nisam ni znao koliko košta film. Moja obaveza je bila napraviti dobar film i onda čekati nagradu.

Pravite li filmove za djecu?

-
Velika je pogreška misliti da je animirani film isključivo za djecu. Nažalost svi to misle.

Ali u tome je stvar. Djeca su obično u boljoj komunikaciji s animiranim filmom.

- Da, zato što je u dječjim animiranim filmovima puno humora i priče su jednostavne. Prije šezdesetih mnogo ljudi je vjerovalo da je animirani film isključivo za djecu. Otada animacija prestaje biti samo dječja i postaje prava nezavisna umjetnost.

Prikaži verziju za ispis

Ustaške škrabotine na fasadi pravoslavne crkve u Sinju
Čedo Prica: Na strani zdravog razuma i ljepote
Smiju li Srbi glasati za Hrvata
‘Crna lista’ na CD-u: Snimljeni i popisani hrvatski neofašisti
Први Закон о дијаспори
Manjine iz Hrvatske zajedno u Zadru
Knin: Razbijeno staklo na Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta
Novi kriteriji za novac iz proračuna
Predstavljen godišnji izvještaj nevladinih organizacija
Veći budžet za manjine
Blaga himna za divlji svijet
Када Јован постане Иван
Znaš, on ti je Srbin
Preminuo Bogdan Tirnanić
Politička zastupljenost poboljšana, zapošljavanje nije
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt