VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Говор захвале Милоша Кордића
POSLIJE DVADESET GODINA
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
Lidija Vukčević: Evropa živi svoju mnogoobraznost, a mi još uvijek svoja hajdučka nevremena
U Francuskoj sam se uvjerila da tolerancija, vjerska, etnička, spolna, ideološka, nije floskula nego djelatna praksa. Za razliku od njih, mi patimo od dječjih bolesti tranzicijskog postsocijalizma: vjera, narod, rasa, jezični purizam, antropološke studije, etnografija, beskrajna proizvodnja kiča na svim ravnima... Rad Pravoslavne gimnazije bit će velik kulturološki poduhvat, bit će to prestižna škola i za učenike hrvatske i drugih nacionalnosti, a njeni će maturanti biti dobro pripremljeni za Evropu produktivnih razlika

Uvijek je dobro raspoložena, optimistična i pristupačna, kažu za dr. sci. Lidiju Vukčević oni koji je dobro poznaju. S tim se slažu i studenti sa Učiteljske akademije kojima predaje grupu srpskih kolegija. I stvarno, odmah nakon upoznavanja počele smo neobavezno ćaskati. Otvorenost i duhovitost zrači iz profesorice koja je nekoliko godina kao lektor srpskog i hrvatskog jezika provela na sveučilištima u Italiji i Francuskoj. Lidija Vukčević također je autorica nekoliko zbirki poezije i proze, te naučnih radova izdanih u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Francuskoj i Italiji. Nakon nekoliko godina života u inostranstvu, vratila se u Hrvatsku gdje radi kao profesor grupe srpskih kolegija na Studiju srpskog jezika i kulture.

Učiteljska akademija je akademske 1999/2000. godine otvorila vrata Studiju srpskog jezika i kulture, pružajući studentima srpske nacionalnosti priliku za obrazovanje u Zagrebu. Kako je Studij organiziran?
- Studij Srpskog jezika i kulture kao B-predmet na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu podrazumijeva 11 kolegija (po dva, tri ili čak četiri semestra) tokom četiri akademske godine. Studijem su obuhvaćeni srpski jezik, srpska književnost, društvena historija Srba u Hrvatskoj, historija srpske kulture, te historija, geografija, dječja književnost, zatim likovna, glazbena i medijska kultura Srba. Naravno, kako je Učiteljska akademija u Zagrebu poznata po metodičkoj formaciji svojih studenata, tako se i na srpskom studiju sluša metodika srpskog jezika i književnosti, kao jedan od najznačajnijih kolegija za buduće učitelje tog predmeta.

Nema bitne razlike među studentima srpske i hrvatske nacionalnosti

Prema vašem iskustvu s Akademije, kakva je zainteresiranost studenata za takav oblik studija?
- Predajem studentima III. godine medijsku kulturu Srba i studentima IV. godine metodiku srpskog jezika i književnosti. Dvije su to nevelike grupe od 12, odnosno devet studentica. No, sve najbolje mogu reći o njima. Znatiželja, znanstveni interes, redovitost pohađanja nastave i ispunjavanje seminarskih obaveza, sve je to na zavidnom nivou.

Među studentima ima dosta i Hrvata. Kakav je njihov odnos prema srpskoj problematici na studiju?
- Što se tiče studenata hrvatske nacionalnosti, nisam posebno obraćala pažnju koji je bio njihov istinski motiv kod upisa ovog studija. Uz praktične razloge - kroz vrata srbistike Akademija im je bila dostupnija - želim vjerovati da postoje i oni kulturološki, da se upozna jedna bliska kultura, njen jezik i književnost, historija i umjetnost. Nažalost, mnogi studenti srbistike obiju nacionalnosti ne poznaju dovoljno dobro ćiriličko pismo, što je posljedica isključivosti hrvatskoga školstva nakon rata. Što se pak recepcije znanja i akademskog uspjeha tiče, nema bitne razlike među studentima srpske i hrvatske nacionalnosti. Dopuštam reći sebi da su, nakon prevladanih slabosti sa ćirilicom, svi podjednako uspješni.

Kako su realizirani kolegiji koje predajete? Kako uspijevate održati zainteresiranost studenata?
- Moji su kolegiji oni «najklasičniji»: srpski jezik, srpska književnost i metodika srpskog jezika. Iskreno rečeno, mislim da su vrlo važni za formaciju studenta srbistike i budućeg učitelja. Nastojim predavati moderno, uvijek u komparativnom odnosu s južnoslavenskim jezicima i književnostima, ponajviše s najsrodnijom kroatističkom materijom: naši su dodiri i prožimanja naša sudbina, otkad supostojimo na ovim prostorima. Tko to ne vidi autističan je i slijep. U predavanju nastojim studente upoznati sa srpskom kulturom kroz primjere, tako u nastavi medijske kulture Srba gledamo srpske filmove, koje oni nisu imali prilike vidjeti.

Veliki interes za Dovnikovićevo predavanje

Studenti za određene seminarske radove slušaju i gledaju emisije koje emitiraju srpske medijske kuće, te ih analiziraju. Prelistavaju i štampu, te daju svoj kritički osvrt. Svakih 15 dana gledaju film «crnog talasa» iz šezdesetih, te ekranizacije srpskih književnih djela kao «Nečistu krv» ili «Zonu Zamfirovu». Na taj način razvijaju i proširuju svoje kultrološke mogućnosti spoznavanja današnjice i uvažavanja kulturnih razlika među ljudima. Moram reći, veliki interes ne samo studenata našeg studija, nego i ostalih, vladao je za našeg gosta Borivoja Dovnikovića, koji je studentima održao jedno vrlo zanimljivo predavanje.

Tokom ove akademske godine sa studentima ste obavili anketu u kojoj su se izjasnili za poboljšanje kvalitete studija srpskih studenata na Akademiji i općenito na Sveučilištu?
- Studenti su uvijek kritični, i to je dobro. Oni, uostalom, predstavljaju najmlađi naraštaj intelektualaca jednog društva i sigurno nećemo pogriješiti budemo li osluškivali njihovo bilo, njihov kritički nerv, njihova htijenja, prijedloge, projekte, ne znam kako utopijski bili. Osim toga, i sami znate, to je doba znatne kreativnosti, i bilo bi dobro da njen potencijal koristimo svrhovito, a ne da se silna stvaralačka energija prosipa uzalud. Proveli smo anketu u kojoj su studenti iznijeli svoja mišljenja i ocjene organizacije studija. Studenti smatraju da je potrebna veća tolerancija i obazrivost od strane profesora Akademije, zatim da je potrebno obezbijediti stipendije i smještaj u dom, kao i poduzeti mjere da bi studij bio atraktivan, kao što su putovanja u Srbiju i obezbjeđenje terenske nastave i izvan istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, prije svega u Zagrebu.

Novi model studija srbistike

Međutim, u proteklih nekoliko godina Studij srpskog jezika i kulture doživio je promjene - studij je ukinut i obrazovan je novi model. O čemu se radi?
- Novi model studija srbistike kao izbornog studija na Akademiji znatno reducira broj kolegija, i njihov opseg sveden je na shemu od pet predmeta: srpski jezik, književnost, dječja književnost, metodika srpskog jezika i jedan kulturološki kolegij koji bi pregledno obuhvaćao srpsku likovnu, muzičku i filmsku umjetnost. No, novina je to što bi studenti odabirom ovog izbornog kolegija dobili 20 od 60 mogućih bodova pri upisu. Nadam se da će biti zainteresiranih studenata, a vidjet ćemo kako će model funkcionirati, ali dobar program i njegovo kvalitetno izvođenje trebali bi biti dobra pretpostavka.

Prema vašem mišljenju, koliko se danas obraća pažnja na obrazovanje mladih Srba u Zagrebu i što bi trebalo promijeniti kako bi studiranje te populacije bilo organiziranije i masovnije?
- Da, to je ozbiljan kulturni i politički problem. Mladi Srbi dosad nisu imali mogućnosti saznati u srednjoj školi o svojoj historiji, kulturi, jeziku, a iz književnosti su informacije vrlo šture, nepotpune ili zanemarene. Naravno, i srpska zajednica u Hrvatskoj snosi dio odgovornosti za prepuštenost mladih Srba samima sebi. Nema još dovoljno dobro definiranih programa poticanja njihova visokog obrazovanja, u smislu stipendija, smještaja u studentskim domovima, razmjene, studijskih putovanja, obaveza zapošljavanja nakon završenog studija srbistike. Sve je dosad išlo odviše spontano, bez pravih vizija. Jer, jedno od najčešćih pitanja koje nam Evropa postavlja jest ono kako se odnosimo prema manjinama. Konačno, odgovor na njega je jedna vrlo relevantna proba demokracije. Mislim da je krajnje vrijeme da se ozbiljno pozabavimo pitanjem obrazovanja mladih, jer ako se sada ne pobrinemo, izgubit ćemo identitet. A to ne bi bilo dobro ni za nas, ni za Hrvatsku.

Evropa živi svoju mnogoobraznost

Radili ste program srpskog, kao i hrvatskog jezika i književnosti za Pravoslavnu gimnaziju. Što očekujete od rada te gimnazije?
- Programi gimnazije su ambiciozni projekti. Ilustracije samo, strane će predmete predavati izvorni govornici tih jezika, i naravno lingvistički stručnjaci, uz četiri suvremena svjetska  jezika bit će i mogućnost izbora klasičnih, grčkog i latinskog jezika, puna satnica iz hrvatskog i srpskog jezika s književnostima, te informatika i potpuna informatička opremljenost još su jedna njena jača strana. Predviđene su i radionice stvaralačkog i kulturološkog tipa: učenje staroćiriličke grafije, kreativna radionica pisanja, ateljei s podukom iz crtanja, velik bibliotečni fond u vlastitoj knjižnici... Ako se ostvari ovaj projekt, a sada je u fazi formalnopravne realizacije, postojanje takve gimnazije bit će velik kulturološki poduhvat. Mislim da će ona biti prestižna škola i za učenike hrvatske i drugih nacionalnosti, osim što će biti iznimno atraktivna učenicima srpske nacionalnosti. Svi oni, koji će slijedom porodičnog usmjerenja ka multikulturalnom projektu života, nasuprot prevladavajućem monokulturalnom, biti njeni polaznici, bit će već kao njeni maturanti dobro pripremljeni za Evropu produktivnih razlika, a ne ovoga što sad živimo, freudovski rečeno «psihizma malih razlika», koji često narasta do paranoje odsustva identiteta.

Dugi niz godina boravili ste u inostranstvu. Kakvi su evropski pogledi na demokraciju i njeno funkcioniranje u svakodnevnom životu?
- U Francuskoj sam provela predzadnje tri akademske godine, od 2001. do 2004. kao lektor hrvatskog i srpskog jezika, književnosti i kulture, na uglednom Sveučilištu Stendhal u Grenobleu koje je, kažu, nakon Sorbone, drugo po kvaliteti u zemlji. Tamo sam se uvjerila da tolerancija, vjerska, etnička, spolna, ideološka, nije floskula nego djelatna praksa. No, ovoj sam se školi tolerancije učila znatno ranije, u mnogoljudnom i mnogonacionalnom Milanu, gdje sam na tamošnjem Državnom sveučilištu u istome svojstvu provela četiri godine, od 1983. do 1987. Evropa živi svoju mnogoobraznost i povrijedite li je, makar jednom nesmotrenom aluzijom, mogli biste biti izloženi i pravnom pritisku. To je dobro, jer tako se čovjek navikava na svijet sutrašnjega koji će, ako se ponovo ne slomi na totalitarizmima, biti napokon svijet bez ozbiljnijih tenzija, svijet socijalne i pravne države, prava na obrazovanje i zdravlje... No, ni Francuska ga još nije posve dosegla: jedno je deklarativnost, a drugo ono što nerijetko «osjetite u zraku»: ni Francuzi nisu više oduševljeni svojim ne-Francuzima, iako ih formalnopravno priznaju kao svoje, usvajaju, ali i malo-pomalo posve asimiliraju.

Ipak su toplija vremena

Kakva vas je međunacionalna klima dočekala po povratku u Hrvatsku?
- Mi još uvijek živimo svoja hajdučka nevremena, ili patimo od dječjih bolesti tranzicijskog postsocijalizma, odnosno svjetskog poretka: vjera, narod, rasa, jezični purizam, antropološke studije, etnografija, beskrajna proizvodnja kiča na svim ravnima... Imam osjećaj da nam i ono bitno izmiče, prepoznavanje realnosti i bavljenje njome: nezaposlenost, socijalni programi, jasna ekonomska politika, dobro zdravstvo i obrazovanje, ublažavanje nepismenosti, doslovne i zbiljske...

Pored predavanja na Studiju srpskog jezika i kulture, čime se još bavite?
- Pišem neku svoju dnevničku prozu, ali s ironijskim i autoironijskim odmakom: nastojim karikirati sve naše miteme. Zatim, čekam da izađe iz prijeloma moja prva knjiga proze «Rječnik slučajnosti» koji izlazi uskoro kod zagrebačkog «Profila». Uz to, već radim male projekte za sljedeću akademsku godinu, nastavne, programske, znanstvene. Da, i dovršavam referat «Poetički dodiri Kiševe i Kovačeve pripovjedne proze» za X. Hrvatski filološki skup, koji će se održati krajem ovog mjeseca u Opatiji. Vidite, ipak su toplija vremena. Eto, možemo bez podizanja tona, naravno, uz dužnu znanstvenu strogoću, govoriti o kontaktima hrvatske i srpske književnosti XX. stoljeća. Još prekjučer, to je bilo nezamislivo.
Paulina Lazić (Novosti sedam dana)

Prikaži verziju za ispis

Ustaške škrabotine na fasadi pravoslavne crkve u Sinju
Čedo Prica: Na strani zdravog razuma i ljepote
Smiju li Srbi glasati za Hrvata
‘Crna lista’ na CD-u: Snimljeni i popisani hrvatski neofašisti
Први Закон о дијаспори
Manjine iz Hrvatske zajedno u Zadru
Knin: Razbijeno staklo na Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta
Novi kriteriji za novac iz proračuna
Predstavljen godišnji izvještaj nevladinih organizacija
Veći budžet za manjine
Blaga himna za divlji svijet
Када Јован постане Иван
Znaš, on ti je Srbin
Preminuo Bogdan Tirnanić
Politička zastupljenost poboljšana, zapošljavanje nije
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt