VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Говор захвале Милоша Кордића
POSLIJE DVADESET GODINA
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
Proslavljena četiri vijeka Dubrava

 

 

 

 

 

 

 

Iz govora predsjednika SKD "Prosvjeta" Čedomira Višnjića na proslavi u Donjim Dubravama, 11. jula ove godine

"Mi nigdje drugdje na svijetu nemamo komada zemlje kojeg imamo puno pravo nazvati svojim, nego ovaj ovdje na kojem stojimo, između Kučaja i Mašnika"...

          Preostaje nam dakle da poneku kažemo o ovom našem selu, njegovim još uvijek živim ostacima nakon 4 vijeka postojanja. Odmah moramo izgovoriti najvažniju i najbolniju istinu: NIKAD NAS NIJE BILO MANJE. Više nas je došlo u zadnjem valu naseljavanja, prije 350 godina, nego što nas danas ima! Jedan je francuski geograf prije 60 godina p  ovim krajevima i napisao odličnu knjigu o njima. On je prošlost cijelog ovog kraja sažeo ovako: "Zapravo treba razlikovati tri područja u krajevima koji se protežu između Une i Kranjske: dijelove koje čvrsto drži austrijska vojska i koji su ostali većinom netaknuti, obrađivani i naseljeni-to su slovenske zemlje; dijelove koje su zauzeli Turci i u njih doveli naseljenike-zapadna Bosna čiji vršak dopire do gornjih tokova Korane i Gline; između tih dvaju područja nalazi se kraj iz kojeg je izbjeglo stanovništvo, bojno polje, poprište neprestanih borbi i razaranja, ukleti kraj koji pripada svima i nikome, ničija zemlja kako ju zovu suvremeni hrvatski povjesničari, riječ koju najbolje prevodi engleski izraz no man’s land". Ovo o vremenu našeg dolaska. Vidimo da se u četiri vijeka malo toga promijenilo.

            Danas, kao da se pomalo vraćamo na stanje u vrijeme našeg dolaska. Time je izrečen pravorijek istorije nad dvije ključne činjenice dubravskog življenja;

- nad velikim žrtvama u ratovima i seobama, jednog svijeta u kojem je ljudski život bio roba bez cijene
- nad načinom privređivanja na našoj posnoj zemlji kakav je u Dubravama postojao praktično donedavno

Iako je ovo prigodan trenutak u kakvom se obično govori o sjajnoj historiji, mi večeras zapravo moramo priznati da je u toj našoj prošlosti, malo toga za čim bi zaista vrijedilo žaliti. Jedino, za ljudima, naročito onima koji su pali kao nevine žrtve naših i tuđih ideala. Ali i kada to kažemo, nesretni zbog onoga što danas vidimo oko sebe, moramo priznati da je ovo bio kraj mukotrpne borbe za botu palente i da je onaj svijet kakav je postojao do generacije naših djedova, pred nezaustavljivom navalom modernijeg načina života, morao nestati. Zato su tek danas, kad više nisu nikakva granica i kad ne žive od svojih skromnih oranica i mršavog blaga, Dubravci dobili poštede od historije i to moramo barem pokušati iskoristiti.

            Mi danas imamo pravo žaliti nad činjenicom da je onu školu iza nas, prije ravno sto godina, u prva četiri razreda, manje više uredno pohađalo 160 polaznika, kad se pribroji škola u Gornjim Dubravama, bilo ih je preko 400. Više nego danas stanovnika. Imamo pravo nad tim žaliti, ali moramo i priznati da je agrarna prenaseljenost bila ogromna. Na zemlji, za koju stručnjaci ozbiljno tvrde da bi je bilo najpametnije i najkorisnije pošumiti za idućih 100 000 godina, živjelo je i od nje se kako tako hranilo nekoliko hiljada stanovnika.

            Ono što sam ja zapravo večeras htio reći, ne tiče se toliko prošlosti, ma koliko bilo uzaludno bilo čije nastojanje da od nje pobjegnemo. Najvažnijom mi se danas čini poruka koju mi stariji moramo prenijeti mladim ljudima iz ovog sela, uzgred rečeno, bez čijeg poštenog truda i rada ne bi ni bilo večerašnjeg okupljanja, poruka da je ovo ključno i kritično vrijeme u kojem svoje selo moramo sačuvati za sebe. Dubrave Dubravcima, mogli bi reći u duhu starih parola. To znači doživjeti danas svoj zavičaj ne samo kao prostor za iskorištavanje njiva, šuma, vode, već i kao prostor o kojem treba brinuti i kojeg radom i pameću treba unapređivati i oplemeniti. Prostor kojeg, prije svega, ne treba u bescjenje prodavati već čuvati za potomstvo, svoje i onih koji danas nisu među nama, jer su se razlili po svijetu u bijegu od ove ili one nevolje.

            Ne bi ovo ni govorio da ne vjerujem da je moguće, čak i s našim današnjim malim snagama. Mi nigdje drugdje na svijetu nemamo komada zemlje kojeg imamo puno pravo nazvati svojim, nego ovaj ovdje na kojem stojimo, između Kučaja i Mašnika.

Dakako, pri tom je jedna od najvažnijih tačaka koje moramo obnoviti, fizički i duhovno, naša crkvica, sv. Petka na Gladnom brdu, danas nama zaturenom, a nekad u centru cjelovitog dubravskog prostora. Vrijeme je da sami sebi priznamo kako mnogo više toga u našim životima ovisi o našem ozbiljnom učenju, radu i organizaciji, a tek potom o drugima.

            Danas je na našoj planeti privilegija imati svoju zemlju, livadu, pašnjak, šumu ili potok. Naš kraj, istina, nije od bogatijih, zato smo ga valjda i uspjeli sačuvati sve do danas, ali je naš.

Potrudimo se da tako i ostane. Ova večerašnja manifestacija, potpuno otvoreno, i ima za cilj da probudi kod mladih ljudi svijest i samosvijest o potrebi otpora onom lošem u prošlosti i o vrijednosti ovog komada zemlje za nas. Ona treba, isto tako, da im kaže da u takvom svom nastojanju neće biti sami.

 

Fotografije sa proslave možete pogledati na linku ispod
http://www.ogulin-skd.com/content/view/140/1/                                                                                          

Prikaži verziju za ispis

Promocija zagrebačkog izdanja Romana o Londonu Miloša Crnjanskog
Sjećanje na Desanku Maksimović...
Izložba slika Nikole Medića
Предавање о 200-годишњици рођења Његоша
Љубивоје Ршумовић у Загребу
Izložba novih naslova s 58. Beogradskog sajma knjiga
Jesen u Petrinji 2013
Promocija knjige Radoja Arsenića - Remember Maksimir
NATJEČAJ za nastavnika ili profesora srpskog jezika ili hrvatskog i srpskog jezika
Јесен, и живот без смисла
U DARDI MALI JUBILEJ
Izložba Jovice Drobnjaka - Slikarski fotografiran motiv cvijeća
Ljetna škola srpskog jezika i kulture punoljetna!
POZIV NA PJEVAČKU RADIONICU I PREDAVANJE - U sklopu 8. Dana srpske kulture
Izložba Komora - iz srca hrasta gostovala u Banja Luci
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt