Problemi na koje upozoravaju nevladine organizacije bili su prisutni i proteklih godina – nepovoljan politički kontekst za suđenja, nedostatni kadrovski i tehnički uvjeti, nedostatna primjena zakonskih mogućnosti za zaštitu svjedoka i nova suđenja u odsutnosti.
Tri nevladine organizacije – Centar za suočavanje s prošlošću „Documenta“, Građanski odbor za ljudska prava i osječki Centar za mir i nenasilje – monitorirale su u prošloj godini 22 postupka za ratne zločine i jedno suđenje za ubojstvo (osječki postupak protiv Antuna Gudelja, optuženog za ubojstvo šefa osječke policije Josipa Reihl – Kira u ljeto 1991. godine). Pet je postupaka koji se ponavljaju, od 78 optuženika, 47 ih je prisustvovalo raspravama, a 31 je u bijegu i sudilo im se u odsutnosti, izvijestila je direktorica Centra „Documenta“ Vesna Teršelič:
„Naš glavni nalaz za ovu godinu je – po našem mišljenju – u suđenjima za ratne zločine, ali i u stvaranju pozitivnog ozračja za suđenja. Pravosudna, izvršna i zakonodavna tijela Republike Hrvatske nisu učinila očekivani, nužan i objektivan iskorak. Najozbiljniji problemi se prenose iz godine u godinu.“
Za zaključak o nepovoljnom političkom kontekstu odlučujuća je saborska odluka o puštanju iz pritvora saborskog zastupnika Branimira Glavaša, optuženog za ratne zločine nad devet osječkih civila, većinom srpske etničke pripadnosti, u jesen 1991. godine. Vesna Teršelič:
„Čime je jasno demonstrirana moć politike. Sabor je zapravo zadro u oblasti pravosuđa.“
Slučaj Glavaš ilustracija je poremećenog sustava vrijednosti, kazala je voditeljica osječkog Centra Katarina Kruhonja. U pravnoj državi bilo bi normalno da, ako Državno odvjetništvo protiv nekog političara podigne optužnicu za teška kaznena djela, on zamrzne aktivnosti dok se stvari ne raščiste:To bi bilo normalno. Kad očekujemo sukob interesa oko nekakve tvrtke i ne znam čega, zamrzavamo poziciju. A ovdje se to ne očekuje, nego se upravo na tom sukobu gradi politički imidž. To su poremećene društvene vrijednosti.“
Gospođa Kruhonja iznijela je pozitivne rezultate rada Državnog odvjetništva:
„Prvo, da su uopće objavili podatke o kojem broju ljudi se radi, da su sredili dokumentaciju. Drugo, da su napravili reviziju po kriterijima, kako se neke stvari ne mogu smatrati ratnim zločinom i raščistili veliki broj kaznenih prijava u bilo kojoj fazi. Treća, vrlo važna stvar je da su godinama ustrajno radili na tome da se smanji broj suđenja u odsutnosti, a u isto vrijeme radili vrlo dobru regionalnu suradnju. Što su vrlo važni iskoraci.“
Po ocjeni nevladinih organizacija, penalna politika u postupcima za ratne zločine je preblaga. Katarina Kruhonja:
„Prošle godine je 47 posto prvostupanjskih presuda zapravo bilo minimum ili ispod minimuma za kazneno djelo ratnog zločina.“
I u novim postupcima optužnice su neprecizne i terete veliko broj optuženika:
„Na nekim se suđenjima optužnice tako mijenjaju da imate utisak da se radi istraga na samom suđenju. Primjeri tako loših optužnica su Sotin, Berak, Tenje, Mikluševci…“
Monitoriraju se četiri postupka u kojima su okrivljenici Hrvati, jedan u kojem su okrivljenici Bošnjaci, dužnosnici Abdićeve paradržave, i 17 postupaka u kojima su okrivljenici Srbi. Monitori sugeriraju aktiviranje četiri formirana, ali neaktivna istražna centra za ratne zločine u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci i bolju suradnju sa policijom u istrazi. Enis Zebić (Radio Slobodna Evropa) | 
