Zafranovićev Broz s pozlatom i bez nje
Filmski redatelj Lordan Zafranović svoju je retrospektivu sa čak četrdesetak prikazanih filmova u kinu Tuškanac završio jednosatnim materijalom iz još nedovršenog dokumentarnog filma (i serije) posvećene Titu

Filmski redatelj Lordan Zafranović svoju je retrospektivu sa čak četrdesetak prikazanih filmova u kinu Tuškanac završio jednosatnim materijalom iz još nedovršenog dokumentarnog filma (i serije) posvećene Titu. Producent filma je EPH, a razgovore s još živućim svjedocima iz Titova vremena, među kojima posebno mjesto pripada majci Titova mlađeg sina Herti Haas, potpisuje Mira Šuvar.
Iako je Tomislav Gotovac (ili Antonio Lauer) na kraju maratonske retrospektive Zafranovića usporedio s Andrejem Tarkovskim, Romanom Polanskim i Miklósom Jancsóm, dvorana Tuškanca nije bila prepuna. Zafranovića nije dočekao ni crveni tepih, ni TV kamere. No, svojevrsnu premijeru filma o Titu, koji je naveliko najavljivan u medijima, ipak je došla pogledati raznolika publika u rasponu od Milutina Baltića (koji se dokopao prvog reda) do Tomislava Jakića.
Sudeći prema viđenome u Tuškancu, Zafranović se odlučio za dosljedno, pomalo i monotono dokumentarističko prikazivanje uspomena ljudi koji se još uvijek živo i bez mržnje sjećaju Tita, koji svima baš i nije mogao ostati u dobrom pamćenju. Prvo mjesto tu svakako pripada Herti Haas, ženi koja je Tita upoznala prije Drugog svjetskog rata i s njime se nalazila u europskim prijestolnicama kao u nekom dobrom starom špijunskom romanu. Ono što nije mogla izreći u vrijeme Titove Jugoslavije, Herta vrlo dostojanstveno i inteligentno iznosi danas.