Dopisno konsultativna nastava

Za vrijeme održavanja Dodatne nastave, primijetilo se da neki učenici zbog različitih razloga ne mogu pohađati taj oblik manjinske nastave, naročito ako se nastava održavala subotom. Tog dana ne postoji organizirani prijevoz učenika do škole, neracionalno je da se zgrada škole u zimskim mjesecima zagrijava samo zbog manje grupe učenika, kuhinja u školi subotom ne radi pa ne postoji ni mogućnost pripremanja toplog obroka. Pored toga, neki roditelji se nerado odvajaju od svog djeteta i tog dana u tjednu, za neku djecu bi to bilo prenaporno ili predaleko od kuće, a postojali su i drugi specifični razlozi zbog kojih neka djeca nisu mogla pohađati Dodatnu nastavu.
Zbog ovakvih slučajeva je u Elaboratu o potrebi osnivanja Centra za obrazovanje navedeno da bi trebalo organizirati i drugi oblik manjinske nastave za učenike srpske nacionalne zajednice, tzv. nastavu na daljinu, tj. Dopisno-konsultativnu nastavu. Ministarstvo prosvjete i športa je podržalo ovaj projekt i nastava je počela u jesen 2001. godine.
S obzirom da u dotadašnjoj manjinskoj nastavi nigdje nije postojao ovaj oblik obrazovanja, Dopisno-konsultativna nastava je morala sama otkrivati i stvarati nove organizacione i nastavne metode i rješenja, pa je zato i predviđeno trogodišnje eksprimentalno razdoblje.
Upravo zbog činjenice da je to nastava na daljinu, što znači da ne postoji izravni vizualni kontakt s učenicima, komunikacija se odvija posredno preko telefona ili pomoću 10 opsežnih pisama tj. didaktičkih materijala u jednoj školskoj godini. Nastavnici za područja razredne nastave, srpskog jezika i književnosti, historije, geografije, likovnog i muzičkog odgoja, sastavljaju i šalju učenicima spomenute didaktičke materijale u kojima se pored tumačenja nekih dijelova Programa, postavljaju i pitanja na koja učenici pismeno odgovaraju. U Elaboratu je predviđeno da se ta komunikacija s učenicima odvija i na druge, suvremenije načine, na primjer pomoću faksa i e-maila, ali i zbog slabe opremljenosti Centra za obrazovanje to za sada nije bilo moguće.
Postoji prijedlog da se pored bolje opremljenosti Centra za obrazovanje u Zagrebu, informatički bar minimalno opremi i nekoliko područnih centara u kojima se nalazi veći broj učenika Dopisno-konsultativne nastave, na primjer u Korenici, Okučanima, Puli, Malom Graci i Petrinji. U tim bi se centrima mogli informatički obrazovati i učenici Dodatne nastave. Jasno je međutim, da je za ostvarivanje ovog ambicioznog programa potrebno osigurati veća i stalna financijska sredstava, što do sada nije bilo moguće postići. U tom smo pogledu pokušali tražiti financijsku pomoć od sadašnjeg Ureda za nacionalne manjine ali nas je gospodin Tolnauer uputio s preporukom Ministarstvu prosvjete i športa, odakle nismo dobili nikakav odgovor. Obraćali smo se zbog donacija i nekim stranim donatorskim donacijama, ali ni od njih nismo dobili pozitivni odgovor.
U dosadašnje 4 školske godine, Nastavni program Dopisno-konsultativne nastave je pratilo 176 učenika iz gotovo svih krajeva Hrvatske (Korenice, Okučana, Petrinje, Malog Graca, Dvora, Splita, Dubrovnika, Daruvara, Pule, Zagreba, Knina i Krnjaka). Ovih učenika bi sigurno bilo i više, ali nam je iz Ministarstva prosvjete i športa rečeno da Dopisno-konsultativnu nastavu ne treba održavati u onim mjestima gdje ona već postoji ili tamo gdje će uskoro početi raditi. Takav je slučaj Knin, gdje se već pet godina ne uspijeva organizirati Dodatna nastava iako se prijavilo dosta djece.
Dopisno-konsultativna nastava se odvija prema prilagođenom Nastavnom planu i Programu što ga je Ministarstvo prosvjete i športa odobrilo 1996. godine.
Ove školske godine Dopisno-konsultativna nastava ima 48 učenika, i to iz Korenice 13, Pule 10, Okučana 8, Malog Graca 8, Petrinje 5, Zagreba 3 i Daruvara 1.
Nastavni kadar ima sve potrebne stručne kvalifikacije: voditelj Škole i ujedno predavač područja srpskog jezika i književnosti je dr. nauka iz tog područja, historiju predaje profesor tog predmeta, likovnu kulturu akademski slikar  s dugogodišnjom praksom u osnovnoj školi, a područja razredne nastave, geografije i muzičkog odgoja predaju apsolventi Učiteljske akademije iz Zagreba (oni će uskoro diplomirati).
Učenici na kraju školske godine dobivaju Uvjerenje o uspješno završenom programu Dopisno-konsultativne nastave. Zbog toga što ovakav oblik manjinske nastave nije do sada nigdje postojao u Hrvatskoj, pa nisu postojala ni takva uvjerenja kao ni Imenik učenika, ovi su dokumenti školske administracije morali biti posebno izrađeni. To znači da su svi učenici koji su do sada završili Dopisno-konsultativnu nastavu dobili Uvjerenja i njihov godišnji uspjeh je uveden u Imenik učenika.
Upravo zato što je Dopisno-konsultativna nastava "škola na daljinu", predviđeno je Nastavnim programom da se ova fizička udaljenost učenika i nastavnika bar djelomično nadomjesti na dva načina: 1. povremenim susretima s učenicima i 2. ljetnim i zimskim školama. Zbog vrlo skromnih financijskih sredstava susreti s učenicima u njihovim školama su bili vrlo rijetki, pa bi taj nedostatak svakako trebalo ispraviti. Drugi oblik susreta s učenicima, ljetne i zimske škole, bio je mnogo uspješniji, iako te škole nisu bile namijenjene samo učenicima Dopisno-konsultativne nastave. U slikovitom istarskom gradiću Peroju održane su 4 ljetne, a u gorskokotarskoj Drežnici jedna ljetna i jedna zimska škola uz pomoć Ministarstva prosvjete i športa. Od oko 180 učenika u tim školama  najveći dio bio je upravo iz Dopisno-konsultativne nastave. Svaka od ovih škola je održana prema odgovarajućem Nastavnom planu i Programu. Na kraju svake smjene održana je završna priredba koju su pripremali nastavnici i učenici uz prisustvo učeničkih roditelja, mjesnog stanovništva i mnogih gostiju (tako je na primjer, pored ostalih, u Drežnici prisustvovao gospodin Peter Semneby, šef misije OSS-a za Hrvatsku).
Treba također napomenuti da su sredstvima Ministarstva prosvjete i športa osposobljeni spomenuti centri u Peroju i Drežnici. Korisna funkcija ovih škola ne bi se smjela prekinuti (ovogodišnja zimska škola u Drežnici nije održana zbog nedostatka financijskih sredstava).
I pored svih objektivnih teškoća i početnih slabosti, jer u tom pogledu nije postojalo nikakvo iskustvo ili tradicija, moglo bi se općenito reći da su i Dodatna i Dopisno-konsultativna nastava  zadovoljili osnovnu funkciju za koju su i bili osnovani:
-  popunili su sa dosta uspjeha onu prazninu koja je od 1991. godine do danas nastala zbog toga što se u redovnim školskim programima nisu nalazili elementi jezika, kulture i historije srpskog naroda odnosno srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj;
-  nastavili su tradiciju stoljetnog nacionalnog i kulturnog identiteta posebno u vezi s očuvanjem i poznavanjem tradicionalnog pisma srpskog naroda, ćirilice. Iskustvo pokazuje da su praktično svi učenici i Dodatne i Dopisno-konsultativne nastave već nakon jedne godine učenja savladali čitanje i pisanje ćiriličkog pisma;
-   stečena su mnoga pretežno pozitivna iskustva, na kojima se može nadograđivati budući rad;
-   među problemima svakako spada i fenomen da se iz male sredina stalno javlja mnogo veći broj učenika, dok se iz većih gradova  (Zagreb, Osijek, Spilt, Karlovac) teško može angažirati neki veći broj učenika.
- postignut je značajan psihološki i sociološki rezultat: nakon poznatih ratnih događaja, učenici su se postepeno oslobodili straha od javnog nastupanja i nacionalnog odnosno vjerskog deklariranja, što u značajnoj mjeri olakšava reintegraciju u hrvatsku kulturnu i društvenu sredinu.

 

 

Uspjesi i problemi
Izvještaj o radu Dopisno-konsultativne nastave u 2008. godini