VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Propadanje baštine tu, odmah pored nas
Milorad Savić, historičar umjetnosti i konzervator, učesnik ovogodišnjih "Desničinih susreta" u Zadru

Osim rijetkih i izuzetnih spomenika kao što su Dvori Jankovića, manastir Krupa i riznica crkve Sv. Ilije u Zadru, stanje baštine Srba u Dalmaciji više je nego očajno. Što se pisanja zadarskog "Regionala" tiče, ono poziva na zatvor, linč i prijeti, a valja ga posmatrati i u vezi s brojnim suđenjima u odsutnosti Srbima iz zadarskog zaleđa, zastrašivanjem povratnika i učvrstiti ubjeđenje da je riječ o sistematičnoj protucivili­zacijskoj raboti.
Povod za razgovor s Miloradom Savićem, eminentnim poznavaocem kulturno-istorijskog nasljeđa Srba u Dalmaciji, ovaj put je uglavnom bio sudsko-medijske prirode. Naime, zadarski časopis "Regional" ponovno je objavio huškački tekst protiv Savića u kojem stoji da on piše doktorat umjesto da guli četverogodišnju zatvorsku kaznu. Naravno, tema razgovora bio je i Savićev rad na očuvanju kuturnog identiteta Srba u ovom dijelu Hrvatske, prije svega vezan uz ostavštinu Stojana Jankovića, na čemu će i doktorirati. Tekst u "Regionalu" tipičan je primjer govora mržnje, jer ne uzima u obzir da je Savić slobodan građanin, pošto su optužbe protiv njega odbijene te ističe da ga, kako su napisali, "čeka suočavanje sa onima protiv kojih je ratovao u uniformi srpske paravojske na benkovačkom području". Zato razgovor počinjemo pitanjem Saviću, koji već duže vrijeme živi u Benkovcu, zašto je i kada optužen i kako je tekla priča oko njegovog slučaja. "Optužen sam da sam do 1994. godine, bez dozvole nadležnog tijela iznio u stranu državu kulturna dobra, ikone iz pravoslavnih crkava benkovačkog kraja: iz Benkovca, Islama Grčkog, Kule Atlagića, Brguda, Kolarina, Jagodnje, Miranja, Ceranja. Optužnica je podignuta 11. siječnja 1999, a Općinski sud u Benkovcu presudio je 3. svibnja 2001, izrekavši drakonsku kaznu. Županijski sud u Zadru, kao viša instanca, 13. studenog 2003. preinačio je presudu prvostupanjskog suda i odbio optužbu protiv mene", kaže Savić.

Ne plaši vuka kozjom mješinom

"U postupku nisu vodili računa ni o formalnim stvarima, na primjer o vremenskim ograničenjima, a kamoli o suštinskim pitanjima urgentne zaštite ratom ugroženih kulturnih dobara. Kako sam bio kustos Muzeja u Benkovcu i historičar umjetnosti, koji je obrađivao ikonopisno slikarstvo u Dalmaciji, na čemu sam i magistrirao, zaštitarske poslove uglavnom sam radio u dogovoru i zamoljen od vlasnika, koji su također realno procjenjivali stanje ratne ugroženosti kulturnih dobara. Tamo gdje to nije bilo moguće, to sam odradio po svojoj savjesti, zdravom razumu i prema zahtjevima struke. Ikone su potom doživjele kompletan, skup i dugotrajan konzervatorski tretman i uskladištene su u depoe Muzeja Srpske pravoslavne crkve. Prema tome, radio sam kao dobar zaštitar i konzervator, i u nekim drugim sredinama za takvo bih zalaganje dobio priznanje, a ne juristički epilog i novinarsku tjeralicu i poziv na zatvor, kako je to učinjeno u zadnjem broju 'Regionala'", dodaje naš sugovornik.

S obzirom na presudu u vašu korist, hoćete li tražiti neku odštetu?
- Neću, iako bih vjerovatno trebao.

S vremena na vrijeme neki medij, prije svega zadarski, pišu o vama kao o zločincu i zagovaraju vaše hapšenje. Kako to komentirate?
- Da su normalni odnosi rekao bih: dokon pop i kozliće krsti. Ima i ona arapska uzrečica: psi laju, a karavana prolazi. Međutim, "Regional" poziva na zatvor, linč i prijeti, zastrašuje. Pokušava mi zlo učiniti svojim sistemom. Naime, valja posmatrati taj i takav "Regional" u vezi s brojnim suđenjima u odsutnosti Srbima iz zadarskog zaleđa, zastra­šivanjem povratnika i učvrstiti ubjeđenje da je riječ o sistematičnoj protucivili­zacijskoj raboti, štetnoj za svako društvo, pa tako i dalmatinsko. Stoga bi moj odgovor "Regionalu" bio domaćom poslovicom: ne plaši vuka kozjom mješinom.

S obzirom na brojna suđenja u odsutnosti i istrage nad Srbima s područja Ravnih kotara i okolice Zadra, smatrate li da je to jedan od načina ako ne etničkog čišćenja, onda izuzetno velikog pritiska na Srbe te jedan od načina da procenat povratnika ostane među najnižima u zemlji?
- Smatram da je to vrlo vjerovatno. To jeste metod, način i sistematičnost koja ide prema određenoj zamisli.

Pustoš u Ravnim kotarima

Kako ocjenjujete situaciju u Ravnim kotarima?
- Pustoš, pustolovčina zadračene, zapuštene zemlje, najbolje u Dalmaciji i na Balkanu. Što se tiče tema koje obrađujem, osim rijetkih i izuzetnih spomenika kao što su Dvori Jankovića, manastir Krupa, riznica crkve Sv. Ilije u Zadru, kojima se s odličnim rezultatima bave kolege konzervatori iz Zadra, stanje ove vrste baštine, razmatrajući s više aspekata, je više nego očajno. Ne treba ići daleko: u Smokoviću nadomak Zadra crkva Sv. Đorđa još uvijek stoji do temelja srušena; nedaleko od Šibenika, u Skradinu u staroj crkvi Sv. Spiridona nedavno se zbog radova na ulicu srušilo pročelje, a koliko nepokretnih i pokretnih spomenika kulture različitog karaktera i vrsta, ne samo onih iz crkava, nego i iz drugih ambijenata i cjelina, propada, ne može se ni pojmiti zbog ogromnosti procesa propadanja. "Tu, odmah pored nas", rekao bi Vladan Desnica.

Za predmete koji su odnošeni u Srbiju i u najvećem dijelu pohranjeni u nadležnim institucijama hrvatski mediji kažu da su opljačkani, a srpski da su spasavani. Šta je od toga posrijedi i šta je s crkvenim umjetninama i inventarom koji je otuđen nakon "Oluje"? Postoje li uslovi da Muzej SPC vrati riznicu manastira Krke?
- Maloprije sam rekao da su sve ikone konzervirane, obrađene i spremljene u depoe. Sačuvane su. Čekaju povratak. Da nisu evakuirane propale bi, što pokazuje većinsko iskustvo onih crkava gdje su umjetničke dragocjenosti nestale u "Oluji" i poslije nje. To je ružna i lako provjerljiva realnost. Ali, poslije ratova treba graditi, obnavljati i vraćati život, tako i onaj kulturni i vjerski. Tako je i u pogledu riznice manastira Krke. S pravnog aspekta sve je jednostavno, jer su ikone isključivo vlasništvo pojedinih parohija i manastira. Realno pitanje je: kakvi su bezbjednosni i životni uslovi u pojedinim parohijskim crkvama i manastirima za čuvanje i pravilnu prezentaciju registriranih, konzerviranih i obrađenih umjetničkih djela, često znatnih estetskih, vjerskih i kulturnih vrijednosti i značenja. Jer, kako vratiti stare ikone iz Smokovića, ako je crkva još uvijek do temelja srušena, kako vratiti fundus Dvora Jankovića, ako se još ni jedan njegov dio nije dovršio, a u mjestu nema struje i zasad je malo povratnika. Međutim, ikone se mogu vratiti u crkvu Sv. Nikole u Kuli Atlagića, potom u crkvu Sv. Jovana u Benkovcu, gdje je potrebno samo izvršiti dodatne pripreme, ili u manastir Krku, gdje je bezbjedno, ali pros­tor još nije dorađen po muzeološkim principima. Jasno je da su pitanja oko povrata umjetnina kompleksna. Neke grupe i zbirke se mogu uskoro vratiti i urediti riznice, neke uz manje ili veće dogradnje i pripremu, a za pojedine zbirke još nema ni najosnovnijih uslova za povrat i sigurno čuvanje.

Nema svijesti o baštini

Vi ste dio života proveli u Srbiji. Koliko naučni krugovi i javnost u Srbiji znaju o stanju srpske baštine u Hrvatskoj?
- Izuzevši izbjegličku populaciju, koja uglavnom ima parcijalni uvid, ni stručni krugovi, a pogotovo javnost, nisu dovoljno upoznati sa stanjem srpske baštine u Hrvatskoj. Ipak, za onoga koga interesira taj segment srpske kulture bilo je zadnjih godina u Beogradu i Novom Sadu postavljeno više izložbi, baš o ikonopisnom slikarstvu Kotara i kninskog kraja, a najsvježija je izložba "Baština Dvora Jankovića". Veći je problem, čini mi se, što se kod ovdašnje srpske populacije ne izgrađuje svijest o velikim vrijednostima koje im je prošlost obilato ostavila. O struci koja bi se brinula o tom dijelu kulturnih spomenika Dalmacije i Republike Hrvatske, s obzirom da nije organizirana ni plaćena, skoro da ne može biti riječi, izuzimajući, naravno, gore navedene primjere. Zbog toga nema uređenih parohijskih riznica, potom izložbi koje bi pokazivale i obrađivale bogatu baštinu, kulturu i svakovrsno stvaralaštvo u dalmatinskih Srba.

Jeste li optimist kada se govori o obnovi značajnih kulturnih objekata, ali i cjelokupnog kulturnog nasljeđa u Dalmaciji? Svojevremeno ste rekli da što se tiče nadležnih ustanova u Hrvatskoj postoji volja, ali da nema novca.
- Lijepi primjeri kao Dvori Jankovića ili riznica manastira Krupe ulivaju opti­mizam. Ali, spomenika i zbirki je na stotine, a umjetničkih pokretnina na hiljade. Realno, na ovom polju nije uspostavljen sklad između potreba zaštite samog kulturnog nasljeđa, njegove obrade, konzervacije, čuvanja i pravilne prezentacije i organizacije rada, te njegove materijalne potpore iz državnih izvora, pošto se to nigdje ne radi bez takve pomoći. Jer, i pored tolike kulturne baštine u Dalmaciji nije zvanično zaposlen ni jedan jedini stručnjak sa zadatkom da radi na njoj, barem dio golemih poslova. Ja, recimo, radim privatno i nezvanično. Bilo bi zaista neophodno ustanoviti istraživačko-konzervatorsko-muzejsku službu, koja bi se bavila tim dijelom kulturnog nasljeđa Dalmacije, kao što se druge ustanove bave, naprimjer, prapovijesnom ili rimskom kulturom, stoga što ono posjeduje vrijednosti koje se, naprimjer, mogu mjeriti s muzejom pri grčkoj crkvi u Veneciji, dobrim djelom i s Benaki muzejom u Ateni. Eto novog aspekta ovog kompleksa pitanja. S umjetničkim nasljeđem dalmatinskih Srba treba biti upoznata i grčka kultura, jer se u njemu čuva čitava jedna galerija najpoznatijih grčkih slikara, od kasne Vizantije, do baroknog vremena tu su: Angelos Akotantos, Pavias, Zafuris, Mihailo Damaskinos, Lambardos, Klocas, El Greko, braća Canes, Pulakis itd. Vjerujem da bi je Grci rado vidjeli u svojoj sredini, na jednoj dobro odrađenoj izložbi.

Smisao "Prosvjete"

Bili ste osnivač i kustos Muzeja u Benkovcu. Koliko općinski i zavičajni muzeji u Ravim kotarima i Bukovici, kao i u drugim dijelovima zemlje, mogu učiniti u čuvanju i prezentaciji srpske kulture i istorije?
- Mogli bi učiniti puno kada bi htjeli, jer takvi gradski ili općinski muzeji su muzeji čitavog stanovništva koje je tu živjelo ili živi, od prahistorije do danas. Sve kulture trebaju u takvim muzejima biti pokazane. Međutim, u etnografskom dijelu izložbe obrovačkog muzeja izbačeno je gotovo sve što je iz srpskih sela, a u gradskoj biblioteci u Benkovcu ne možete naći ni jednu jedinu knjigu srpskog autora ili o temama te kulture. I tu je nešto sistemski odrađeno nakon "Oluje" pa se jedino sistemski može i promijeniti. Dakle, neko iz viših instanci treba početi ubjeđivati da su takav put i praksa pogrešni i necivilizacijski jednako koliko su i diskriminatorski.

I pored svih sudsko-medijskih progona, vrlo ste agilni oko pitanja srpske baštine u Dalmaciji i često ste surađivali u medijima Srba u Hrvatskoj, prije svega u "Prosvjeti". Šta vam je davalo snage za to?
- To mi je posao, moj životni poziv. Da sam se slučajno posvetio umjetnosti i kulturi Venecijanaca ili Skita, istovjetno bih pristupao. S "Prosvjetom" sarađujem, pišem članke u "Prosvjeti" i "Letopisu", a objavili su i moju knjigu "Ilija Dede Janković". Baš se u njezinim časopisima i izdanjima ima sluha za prebogato srpsko nasljeđe u Hrvatskoj, od likovnog i književnog do naučnog.

S obzirom na vaše iskustvo oko Kule Stojana Jankovića, što ste kao poznavalac te tematike uzeli i za doktorsku disertaciju, očekujete li učešće na naučnim skupovima i drugim aktivnostima koje se bave tom temom?
- Naravno. Samo da dodam da doktorat završavam u svojoj kući u Benkovcu i da bi trebao biti branjen u Zagrebu, a ne u Beogradu, kako piše "Regional". No, o tom potom.  
Nenad Jovanović

 

Prikaži verziju za ispis

Mirko Demić povodom dodele nagrade “Sava Mrkalj” Milošu Kordiću
Говор захвале Милоша Кордића
Nastradao hram pokraj Orahovice
POSLIJE DVADESET GODINA
Riječ na dodjeli nagrade
Saša Kosanović i Momir Drobac
Diskont iguman i ustaški vaskrs
Lažna slika države kojoj je zločin bio program i cilj
Кирил Живковић и његова библиотека
К Н И Н
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
BEOGRADSKI SAJAM 2008.
Od čiste nedelje do Hristove sahrane
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt