VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Između Korane i Mrežnice
Područje između rijeka Korane i Mrežnice izuzetno je zanimljivo, ne samo arheološki, već i zbog svoje prirodne ljepote. Zbog svojih divljih i netaknutih pejzaža te kulturnih znamenitosti ovaj dio Korduna ima predispozicije da se razvije u perspektivno turističko područje, a to bi mu pomoglo da se i demografski obnovi

Područje između Korane i Mrežnice svojim većim dijelom pripada općini Barilović, nekada istočnom dijelu općine Duga Resa. I jedna i druga rijeka u svojem srednjem toku protječu kroz krašku visoravan slunjske ploče. Ove dvije rijeke teku usporedno u dužini od gotovo 40 kilometara, na udaljenosti od petnaestak kilometara (ponegdje čak i manje). U ovom kratkom članku osvrnut ću se na predjele koji pripadaju današnjim općinama Barilović i Generalski Stol. Izvorište Mrežnice podosta se udaljava od toka rijeke Korane koja prije Slunja teče od istoka prema zapadu, a tek nakon Slunja od juga na sjever. Stoga ću taj dio, koji je uostalom vrlo teško pristupačan (izvor Mrežnice) i iz kojega je iseljeno sve stanovništvo još davne 1965. zbog gradnje vojnog poligona Slunj, ostaviti po strani.

Kordunski burgovi

Kada se cestom koja iz Karlovca vodi prema Slunju skrene nakon mosta na Mrežnici, kod Turnja prema Bariloviću dolazi se u jedan od najljepših predjela Korduna. Mnogi su u dvojbi da li to područje uopće pripada Kordunu, smatrajući pravim Kordunom samo krajeve s lijeve strane Korane, ali budući da se i povijesno i zemljopisno ovaj kraj ne razlikuje od onih na lijevoj obali, trebalo bi krajeve sve do rijeke Mrežnice uvrstiti u Kordun. Odmah nakon izlaska iz Karlovca dolazi se u Belaj gdje je nekada stajao značajan grad. Danas od grada nije ostao ni kamen na kamenu, budući da je na tom mjestu sada kamenolom. Na istom mjestu i u željezno je doba stajala utvrda koja je najvjerojatnije pripadala plemenu Kolapijana. Ispod grada stanuje gospodin Ante Povelić koji se sjeća kako je grad stajao na visokoj glavici iznad ceste, te priča o nalazima s ove utvrde koje još i danas nalazi obrađujući vinograd. Pokazao mi je ćup s burga te jednu staklenu čašu na kojoj je stajala oznaka "Made in Germany", a za koju je mislio da je iz srednjeg vijeka. Povelić mi je ispričao da su za vrijeme Drugog svjetskog rata na burgu bili smješteni Nijemci i ustaše, pa je vrlo vjerojatno da čaša potječe iz tog doba.

Grad se spominje već u XV. stoljeću. Vlasnici su mu tada bili plemići Tomašići. Zbog turskih upada u ove krajeve, crteži koje su načinili autori u 17. stoljeću (M. Stier i G. Pieroni) prikazuju ruševine grada. Ipak, nakon velikog rata između 1699. i 1683. Belaj je preuzela Vojna krajina i držala ga do 1834, kada je zaključeno da utvrdu treba porušiti. Grad je tada srušen "do temelja", kako navodi Lopašić, te od njega nad zemljom nije ostalo mnogo. Ipak, nakon Drugog svjetskog rata na burgu su arheolozi poduzeli iskopavanja (više zbog interesa za naselje iz željeznog doba nego za sami burg), a potom je lokalitet prepušten devastaciji.

Rimski kamenolomi

U nedalekom Gornjem Velemeriću nalazi se na vrhu brda Martinščak kapelica svetog Martina, koja se spominje u popisima iz 1334. U dvadesetom stoljeću (1937.) kapelica je znatno renovirana te je izgubila stari izgled. Ovo brdo (346 metara nadmorske visine) jedno je od najomiljenijih izletišta karlovačkih planinara. Pristup je zgodan i od Gornjeg Velemerića i od Ladvenjaka. U blizini sela Donji Velemerić, na južnoj strani brda Martinščaka, u srednjem i ranom novom vijeku nalazio se burg Velemerić za koji ne znamo gdje je točno stajao. Od njega je ostala sačuvana samo jedna grafika iz 17. stoljeća.

Nešto južnije dolazi se u Barilović, administrativno i gospodarsko središte ovoga kraja. Burg Barilović je bio dobro uščuvan do Drugog svjetskog rata, kada je stradao u požaru. Od tada je dosta propao, ali su ga u zadnje vrijeme restauratori i konzervatori počeli obnavljati. Na oštrom kamenitom brijegu nad Koranom on je služio kao središte kapetanije za vrijeme Vojne krajine, a bila su mu potčinjena vojvodstva Budački, Klokoč, Skrad i Perjasica. Nakon ukinuća Vojne krajine služio je kao općinski ured i škola. Most preko Korane iz Barilovića vodi u pravoslavna sela Mali i Veliki Kozinac, Kosijersko selo i Donji Skrad. U brdima između Korane i Mrežnice, u selu Barilovićki Leskovac nalazi se barokna župna crkva svetog Josipa građena 1785. u krajiškom stilu (vrlo jednostavno, strogih, pravilnih oblika i kontura). U Carevom selu, koje se nalazi između Barilovića i Leskovca, sačuvano je nekoliko starih drvenih kuća, a u obližnjem Cerovcu Barilovićkom nalazi se također župna crkva Presvetog Trojstva iz 1843. Uz glavnu cestu, u blizini Siče, nalazi se nekoliko rimskih kamenoloma u kojima su izrađivani sarkofazi. Slična je situacija i u susjednoj općini Krnjak, gdje također postoji nekoliko kamenoloma u kojima su izrađivani sarkofazi u vrijeme rimske uprave u Panoniji (3. st.).

Bubijeva jama

Nesumnjivo najzanimljivije arheološko nalazište u Karlovačkoj županiji nalazi se u blizini Siče u šumi Srnjak. To je tzv. Bubijeva jama. Ova špilja s jamskim ulazom, na koju je prije nekoliko godina naišao dječak s nadimkom Bubi i skoro upao u nju, iskorištena je u sepulkralne (pogrebne) svrhe; naime u njoj je nađena antička nekropola (groblje). Ovo je zasad jedina sigurna rimska nekropola u speleološkom objektu u Hrvatskoj. Speleolozi iz Karlovca su se spustili u ovu jamu 1999. Na samoj površini velike dvorane, koja je otkrivena nakon spuštanja u unutrašnjost špilje, nađeno je pedeset razbacanih kostura sa svim prilozima (vrčevi, nakit, novac). Ovdje se uistinu može upotrijebiti termin nekropola (grad mrtvih) jer je to stvarno jedan poseban grad sa svojim običajima, pravima, božanstvima i svojim životom - životom poslije smrti. Pokojnici nisu najvjerojatnije dodatno ukopavani u zemlju, nego su samo položeni na površini velike dvorane. To znači da su ih živi ljudi morali snijeti niz okomicu od 12 metara, provući kroz uski kanal, prijeći jedan uzak prolaz, a tek zatim ući u veliku dvoranu. Ljudi su se vrlo vjerojatno spuštali u dubinu preko jednog velikog stabla kojemu su potkresali grane i tada se kao po stepenicama spustili u unutrašnjost.

Svi nalazi u špilji bili su izuzetno očuvani, budući da su se nalazili na konstantnoj temperaturi od devet stupnjeva. Sve kosti i nalazi bili su prekriveni tankim slojem sige što je konzerviralo nalaze, ali i stvorilo problem arheolozima koji su željeli do njih doći. Ukopi u špilji su se događali u 3. stoljeću. Očigledno je da je u špilji sahranjena upravo populacija koja je u obližnjim kamenolomima izrađivala sarkofage. Naime, svi kamenolomi, kao i nalazi pojedinačnih dijelova sarkofaga, nalaze se najviše 15 kilometara od Bubijeve jame.

Ostalo rimsko arheološko naslijeđe

U neposrednoj blizini jame (na oko 100-150 metara od špilje) nalazi se šest ostataka sarkofaga u tri manja kamenoloma. Do pojedinih kamenoloma u kojima su izrađivani sarkofazi nisam uspio doći budući da postoji velika opasnost od mina (Štirkovac). U blizini Perjasice su barem dva kamenoloma (šuma Štirkovac i Štirkovački kamenolom), jedan je u Perjasičkom Ponorcu, a dva su u Kestenku. Što je još zanimljivije, u okolici Mateškog sela (općina Generalski Stol) nađene su dvije ville rustice (seoska gospodarstva u vrijeme Rimljana) na lokacijama Zidine (samo ime upućuje na zanimljivost ovog lokaliteta) i Oreščani-Bakić brdo. Arheolozi su na oba lokaliteta poduzeli probna iskopavanja te pronašli zidove kuća. (Nije preporučljivo tražiti ova dva lokaliteta budući da je u blizini bila linija razgraničenja, pa je opasnost od mina vrlo velika). Iznad Svojića, na nevisokom brežuljku, samo dva kilometra od obala Mrežnice, u blizini Jacinog vrela, nađeni su ostaci cijelog rimskog naselja, površine od oko 700 puta 300 metara, a debljina kulturnog sloja (sloja zemlje u kojem se nalaze predmeti i kosti) je oko 130 centimetara. Slični lokaliteti kao Bubijeva špilja postoje u neposrednoj blizini, ali su još neistraženi (Jopića pećina kod Krnjaka, Markova špilja kod Mateškog sela, te špilja Lipa u Protulipi). U svim ovim špiljama nađeni su pojedinačni nalazi (željezni ključevi u Markovoj špilji i rimski novac u preostale dvije špilje).

Pravoslavne crkve

Na najjužnijem dijelu općine Barilović, na brdu Gradina (Perjasička kosa) stajao je grad Poloj. Stariji stanovnici se sjećaju da je na vrh vodio put. Danas je put zarastao, a od gradine su ostali tek ostaci koji se ne vide sa ceste koja vodi od Perjasice prema Primišlju (strašan makadam!). Pokušavajući doći na vrh i probijajući se kroz šikaru naišao sam na šumare koji su me upozorili na vukove i medvjede u šumama oko Poloja i Perjasice. U Srednjem Poloju stoji pravoslavna crkva Uspenja Bogorodice iz 1802. u strašnom stanju. U nedalekoj Perjasici, uz cestu koja vodi iz Perjasice u Generalski Stol, stoji pravoslavna parohijalna crkva svetog Arhanđela Mihajla i Gavrila, koja je razorena u Drugom svjetskom ratu. Zanimljiv je natpis nad ulazom u crkvu koji je pisan starim ćiriličnim pismom. Još od vremena Drugog svjetskog rata stoje dijelovi kape zvonika s križem koji prijete da će se svakog časa urušiti. Na svetog Iliju (2. kolovoza) svake godine kod ruševina crkve održava se proštenje. Graditeljski najvredniji spomenik ipak je crkva svetog Jurja u Mateškom selu koja potječe iz 12. stoljeća. Njezin bazični dio izrađen je od ostataka 29 rimskih sarkofaga. To je ujedno jedina sakralna građevina koja je preživjela turska razaranja u 16. i 17. stoljeću. Restauratori i konzervatori su je uredili u zadnjih nekoliko godina, a ispred nje se nalaze mnogobrojne rimske spolije (dijelovi sarkofaga i natpisa). U Mrežničkom Brestu nalazi se župna crkva svetog Mihovila Arkanđela iz 1892, u čiju župu pripada i sveti Juraj u Mateškom selu. Krajevi između Mrežnice i Korane izuzetno su zanimljivi ne samo arheološki, već i zbog svoje prirodne ljepote. Na mnogim mjestima lagan je pristup rijekama te su stoga tijekom ljetnih mjeseci one interesantne za turiste. Zbog svojih divljih i netaknutih pejzaža te kulturnih znamenitosti ovaj dio Korduna ima predispozicije da se razvije u perspektivno turističko područje, a to bi mu pomoglo da se i demografski obnovi. 
Filip Škiljan

Prikaži verziju za ispis

Mirko Demić povodom dodele nagrade “Sava Mrkalj” Milošu Kordiću
Говор захвале Милоша Кордића
Nastradao hram pokraj Orahovice
POSLIJE DVADESET GODINA
Riječ na dodjeli nagrade
Saša Kosanović i Momir Drobac
Diskont iguman i ustaški vaskrs
Lažna slika države kojoj je zločin bio program i cilj
Кирил Живковић и његова библиотека
К Н И Н
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
BEOGRADSKI SAJAM 2008.
Propadanje baštine tu, odmah pored nas
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt