VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Prvi stanovnici Banije bili su Vučedolci
Nekoliko crtica iz povijesti dvorskog područja - Gradina Osječenica iznad sela Goričke kod Dvora (od pretpovijesti do srednjeg vijeka)

Osječenica iznad sela Gorička jedino je sustavno istraživano arheološko nalazište na Baniji. Na tom su lokalitetu nađeni materijalni ostaci vučedolske kulture, najranije kulturne pojave na ovim prostorima čiji je centar bio u istočnoj Slavoniji i Srijemu. Zašto su se stanovnici tako bogatog prostora selili iz plodne ravnice na brdovitu Baniju? Zato što su Vučedolci tragali za područjima koja su bila bogata rudama. O arheološkoj topografiji Dvora i okolice do sada je pisao jedino profesor Aleksandar Durman u monografiji «Dvor na Uni» koja je izdana u Dvoru 1991. Do današnjih dana nije se stanje arheološke istraženosti Dvora i okolice značajnije popravilo. Premda su djelatnici Ministarstva kulture Republike Hrvatske istraživali na području Dvora, utvrđujući nove arheološke lokalitete, sve do danas njihovi rezultati nisu objavljeni. Osječenica iznad sela Gorička je dosad jedino sustavno istraživano arheološko nalazište na Baniji. Godine 1985. i 1989. na njemu je kopao Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prvi nalazi s ove gradine potječu iz vremena eneolitika. Brdo Osječenica, s nadmorskom visinom od 488 metara (najviši vrh Zrinske gore je 615 metara) predstavlja fenomenalan strateški položaj u odnosu na čitavo okolno područje iznad kojeg se uzdiže. Na sjeveru vidik zatvaraju vrhovi Zrinske gore, na zapadu stoji Trgovska gora, područje bogato raznim vrstama rudača, ali je pogled na jug otvoren prema Pounju. Na lokalitetu su nađeni materijalni ostaci vučedolske kulture, kao najranije kulturne pojave na ovim prostorima.

Potraga za bakrom

Vučedolska kultura je pojava raširena krajem bakrenog doba u dvanaest europskih zemalja. Nalazi ove kulture mogu se naći od Grčke i Crne Gore do Slovačke i Austrije. Centar kulture nalazio se u istočnoj Slavoniji i Srijemu. Zašto su se stanovnici tako bogatog prostora selili iz plodne ravnice na brdovitu Baniju? Vučedolci su tragali za područjima koja su bila bogata rudama. Naime, oni su bili prvi pravi europski metalurzi. Iz ravne Slavonije Vučedolci su prvo naselili sjevernu Bosnu koja je obilovala rudačama (posebno dolina Japre koja se nalazi nedaleko Dvora). Prijelaz preko rijeke Une bio je interesantan zbog Trgovske gore koja je danas podijeljena između BiH i Hrvatske. Od tuda je uslijedilo naseljavanje na Goričku na kojoj je također bilo elementarnog bakra. Durman tvrdi da se bakar sa Trgovske gore dopremao zasigurno preko današnjih mjesta Rujevac i Pedalj. Interesantno je da su Vučedolci bili prvi stanovnici Banije i da nisu bili naseljeni sjevernije od Zrinske gore. To je i logično, budući da bogatih rudnika sjeverno od vrha Zrinske gore i nema. Nalaze sjekira vučedolske kulture ima na obližnjoj gradini Grad koja predstavlja sastavni dio brda Osječenica (na Gradu se u srednjem vijeku nalazila utvrda). Durman je u zbirci profesora Pavla Vukovića iz Dvora pronašao fragmente vučedolske keramike koje je ovaj našao uz Unu u selu Unčani. Durman je potom pronašao lokalitet uz Unu, koji je bio znatno manji od Osječenice, ali isto tako vrlo zanimljiv. To nam ukazuje na to da je postojala komunikacija između doline Japre i Goričke. Nalazi vučedolske kulture nađeni su i u Bosanskoj Kostajnici. Vučedolci su na Goričkoj živjeli u najkasnijoj fazi svoje kulture (oko 2.500-2.200 g. pr. n. e.).

Komunikacija s Malim Gradcom

Gradina Osječenica i u brončano doba predstavlja značajan punkt. Osječenica ima oblik brojke osam, a proteže se u smijeru sjever-jug. Južni dio gradine je imao oblik poput vrtače, koji je za vrijeme rimskog perioda bio djelomično izravnan dugotrajnim naseljavanjem. Udubina je bila okružena suhozidom i najvjerojatnije je služila kao tor za stoku sitnog zuba, koju su uzgajali i Vučedolci i stanovnici koji su se ovdje naselili u kasno brončano doba, a bili su nosioci kulture polja sa žarama. Durman je iz brončanog doba našao dvije kuće koje su bile na rubovima naselja i koje su možda služile kao neka vrsta kula za obranu. Tragovi gorenja koji se vide na gradini upućuju na metaluršku aktivnost. U kasno brončano doba Banija je bila intenzivno naseljena. Stanovnici su bili pleme Segestana koji su bili naseljeni na području  Pokuplja, istočno od Petrove gore te na području današnjih općina Glina, Petrinja i Sisak. Područje Dvora je bilo granično za plemena Panona koji su bili oko današnje Hrvatske Kostajnice i u jugoistočno od Siska, Japode koji su bili naseljeni oko današnjeg Bihaća i prema Bosanskoj Krupi te Mezeje koji su naseljavali područje oko Sane i Japre. Osječenica je također bila naseljena u kasno brončano doba i starije željezno doba, ali za sada je teško odrediti o kojem se plemenu radilo. Rudnici željeza oko današnjeg Gvozdanskog davali su mogućnosti za crpljenje već u ono vrijeme. Osječenica u to vrijeme komunicira s Malim Gradcom na sjevernoj strani Zrinske gore. Naime, preko Osječenice ide važan put koji veže dolinu Une, Sane i Japre s Posavinom i Pokupljem. I danas postoji taj put, ali je cesta koja vezuje Dvor s Glinom preuzela veću važnost budući da se radi o lakšem prijelazu preko Zrinske gore prirodnim putem - dolinama potoka Žirovac s južne strane i Maja s njezine sjeverne strane. Ovaj put koji ide preko Goričke vodi kroz srce Šamarice direktno na dolinu Petrinjčice u Petrinju.

Novčić Lucija Cecilija Metela

Mali Gradac je u starije željezno doba bio značajan punkt. Na brdu Budim se nalazila utvrda koja je vro vjerojatno pripadala Segestanima. Trgovački put kojim se vozilo željezo iz doline Sane i Japre preko Šamarice je zasigurno bio vrlo prometan, budući da u Panonskoj nizini nije bilo tako obilato željezne rudače kao u bazenu donjeg Pounja i u dolini Sane. U mlađem željeznom dobu ovdje su i dalje vrlo vjerojatno boravili stari stanovnici (oni iz starijeg željeznog doba).  Sjeverni susjedi se mijenjaju. Kelti osnivaju Segestiku (Sisak) i miješaju se sa Segestanima koji su bili ilirskog porijekla. Trgovina i dalje postoji. To dokazuju dvije keltske tetradrahme (novčića) nađene na Osječenici. Prvi napadi Rimljana na područje današnje Banije zbili su se 156. g. pr. n. e. tijekom Prvog delmatskog rata kada je opsjedana Segestika. Potom su uslijedili napadi 119. g. pr. n. e. kada su Lucije Cecilije Metel i Lucije Aurelije Cotta započeli Drugi delmatski rat i u tome ratu dospjeli do Segestike. Prema Apijanu, rimskom piscu, ova dva vojskovođe pobijedili su Segestane i navodno osvojili Segestiku. Neki autori spominju da nisu uspjeli osvojiti Segestiku. Na Osječenici je nađen novčić Lucija Cecilija Metela, ali on se datira u 90. godinu pr. n. e. Stoga ga ne možemo povezivati s vojnom Cecilija Metela, ali ga povezujemo s jednom kasnijom vojnom koja je bila 83. g. pr. n. e., a koju je vodio Lucije Kornelije Scipion Asiagenus.

Utjecaj Rimljana

Rekonstrukcija događanja je ovakva. Asiagenus nije uspio osvojiti grad Segestiku, ali je uspio prekinuti vezu između doline Une, Japre i Sane i Segestana na sjevernoj strani Zrinske gore zauzevši gradinu Osječenicu. Segestani stoga nisu imali sirovinu za izradu oružja. Ovu trgovačku vezu Osječenica-Segestika konačno razbija August 35. g. pr. n. e. kada uništava Segestiku i osniva novo naselje Sisciu. Vrlo je indikativno da se ni tada stanovnici Osječenice nisu promijenili, već su mirno prihvatili romanizaciju kojoj su bili izloženi. Trgovački putevi i dalje postoje i trgovina se odvija, samo su sada Rimljani naručitelji željezne rudače iz doline Japre, Sane i s Trgovske gore. Na gradini je također vrlo vjerojatno bilo Rimljana koji su se naselili zbog kontroliranja eksploatacije rudače iz obližnjih izvorišta. Keramički materijal nađen na Osječenici iz rimskog perioda govori o jakim utjecajima Rimljana na domaću proizvodnju, ali i o siromaštvu lokalnog stanovništva. Zadnji novčići iz vremena antike potječu iz vremena cara Honorija (kraj 4. i početak 5. stoljeća). Očito je da je nakon tog vremena gradina napuštena, a stanovništvo izbjeglo u sigurnije krajeve. Od kasne antike (5. st.) do razvijenog srednjeg vijeka (12-13. st.) Osječenica je potpuno nenaseljena.
Ljudevit Posavski je u ranom srednjem vijeku (9. st.) vladar u Posavskoj Hrvatskoj, koja je obuhvaćala i ovo područje. Na gradini nema nalaza iz tog perioda. Tek u razvijenom srednjem vijeku se nastavlja život. Najstariji vlasnici dvorskog kraja u srednjem vijeku bili su knezovi Vodički - Babonići. Kralj Emerik im je darovao posjed Vodicu unutar kojeg se nalazilo i područje današnjeg Dvora. Baboneg je u 13. stoljeću imao svoje središte u Blagaju na Sani (danas se grad zove Derviš-kula, a nalazi se između Novog Grada i Prijedora). Zanimljivo je da su puno stoljeće i pol Babonići držali ovaj kraj, a zatim da su ga dobili knezovi Bribirski, kasniji Zrinski, koji su 1347. zamijenili svoju Ostrovicu za Zrin.

Od grada ostale ruševine

U 16. stoljeću Turci su provalili u krajeve oko rijeke Une. Tvrđava u Goričkoj morala je pasti u ruke Turaka u vrijeme pada Zrina, sredinom 16. stoljeća, ali o njoj u povijesnim dokumentima nema ni riječi. Vrlo je vjerojatno da se radilo o manje važnom utvrđenju, te da su susjedna utvrđenja Pedalj, Zrin i Gvozdansko plijenila pažnju kroničara onoga vremena. Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. Banija postaje službeno dio Habsburške monarhije. Iz toga vremena sačuvana je grafika poznatog povjesničara i geografa Valvasora koja prikazuje grad Goričku nakon oslobođenja. Od grada su ostale samo ruševine, pa ga krajiške vlasti, kojima je ovo područje pripalo, nisu obnavljale. Do današnjih dana sačuvali su se samo temelji i ulomci romaničkih dovratnika (vrlo rijetka pojava u Hrvatskoj). U svakom slučaju, mjesto Gorička zaslužuje da bude temeljito istraženo od strane arheologa i povjesničara koji mu dosad nisu posvetili dovoljno pažnje. Pionirski radovi koje su arheolozi obavili na gradini Osječenica daju još više povoda za dalje istraživanje čitavog lokaliteta. Neistraženost i manjak podataka u povijesnim dokumentima o burgu u Goričkoj također bi se mogla nadoknaditi arheološkim iskopavanjima, ali i pretraživanjima arhivskih fondova u austrijskim, mađarskim i turskim arhivima.  
Filip Škiljan

 

Prikaži verziju za ispis

Mirko Demić povodom dodele nagrade “Sava Mrkalj” Milošu Kordiću
Говор захвале Милоша Кордића
Nastradao hram pokraj Orahovice
POSLIJE DVADESET GODINA
Riječ na dodjeli nagrade
Saša Kosanović i Momir Drobac
Diskont iguman i ustaški vaskrs
Lažna slika države kojoj je zločin bio program i cilj
Кирил Живковић и његова библиотека
К Н И Н
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
BEOGRADSKI SAJAM 2008.
Propadanje baštine tu, odmah pored nas
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt