VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Francuska omladina pronašla «treći put»
Poznati slovenski sociolog Rastko Močnik komentira nedavne događaje u Francuskoj

Što se događa u Francuskoj? U državi koja nam je podarila ljudska prava, Parišku komunu, maj '68., sada depresivno, gluho, bez fantazije vandaliziraju dječje vrtiće, osnovne škole, susjedove automobile. U državi u kojoj dosad nisu išli na barikade a da nisu imali program, nikada bez parole, svagda duhovite, često i filozofične, sada nijemo, bez duha, a kako se čini i bez strasti, izopćenici razbijaju zadnje ostatke socijalne države, siromasi uništavaju siromašku imovinu svojih supatnika u siromaštvu. Pa ni barikada više nema. Nema više barikade koja je na trivijalnom pariškom uglu zgusnula i materijalizirala svu krivnju društva, skandal iskorištavanja i ljigavost zatiranja - nema barikade koja je pred svakoga, sada i ovdje, nesmiljeno postavljala svjetskopovijesnu dilemu: ovdje je crta razdvajanja, na koju stranu ćeš stupiti? Čini se kao da se društveni raskol, oko kojega se nekada vodila klasna borba, sada raspršio po cijeloj površini grada, Francuske i Evrope.

Kapitalizam - civilizacija smrti

Klasna granična linija nagrizla je svaku točku društva, raspolutila svakoga na svog vlastitog poslodavca i proletera, učinila svakoga eksploatatorom sebe samoga u službi kapitala. Svatko je sam svoj zombi. U žilama gostimo virus kapitala da bi nam pio krv i gutao pamet. Svaki pokret čin je klasne borbe: proizvede li nešto, proizvede to za kapital - pa je, prema tome, djelo klasne borbe kapitala. No, proizlazi li iz toga da je svako razbijanje već boj protiv kapitala? Pa i svaka misao već je djelo klasne borbe: ako je korisna, korisna je za kapital; ako je stvaralačka, stvara za kapital; ako je duhovita, sipa duhovitosti za kapital. No, proizlazi li iz toga da je i nemisaonost boj protiv kapitala? Odricanje od mišljenja je ili stereotip ili nijemi refleks biologije. A nije li upravo buržoaska država upisala stereotip na svoju krvavu zastavu kada je ustanike iz predgrađa proglasila doseljenicima (ili njihovim potomcima), islamistima (ili njihovim šegrtima), racailleom ili «ološem»? Nije li upravo buržoaska država biologizirala društveno proturječje kada je na djecu poslala specijalce, te tako iz društvenog sukoba učinila generacijski obračun? Starci se iživljavaju nad djecom, baš kao što se i mrtvi rad, kapital hrani životnom radošću čovječanstva. U sukobu civilizacija kapitalizam je civilizacija smrti. Onaj tko je razbijač podlegao je njegovom smrtonosnom dodiru. Tko u imovini siromaška, istrgnutoj iz kandži kapitala, vidi simbol kapitalizma - taj kapitalu priznaje potpunu vlast. Tko u javnom vrtiću i školi, tekovinama stoljetnih bitaka, pali simbol kapitalizma - taj uništava za račun neoliberala i njihovih ekonomista, koji ionako žele zatvoriti javni vrtić i javnu školu.

«Treći put»

Vjerojatno se ne bi smjeli pitati što te djevojke i mladići žele - ta možda ne žele ništa. Kod događaja u Francuskoj najpotresnije je upravo to što su uzroci tako po sebi jasni, ali je njihov smisao nedokučiv. Ili je možda sadašnji zadatak teorije izraditi teoriju besmislice? Ustanoviti kako shvatljivi društveni razlozi rađaju neshvatljive radnje? Možda bi tu bila dovoljna i samo teorija ideologije koja bi se upitala: za koga su, za koju objašnjavalačku shemu, ti događaji nerazumljivi. Objašnjenja koja kruže medijima ukazuju baš na nepriliku konfekcijskog mišljenja. Najčešće spominju nezaposlenost, osobito među omladinom koja da nije završila školu, spominju društvenu isključenost. Ali, posao čovjek ne traži tako što će paliti automobile u susjedstvu. Ne bi li bilo opravdano pretpostavljati da paljenjem dobara samo razvijaju onaj obrazac koji su postavili kada su odbili školu? Štoviše, ne odbijaju li svijet rada uopće? Možda se ta omladina uopće ne želi uključiti u radno društvo? Spominju maloljetničke kriminalne družine. Sitni kradljivci i preprodavači droge svakako žele red i mir i ne žele policajca iza svakog ugla. To objašnjenje nije logično, ono je samo druga strana prijašnjeg tumačenja. Od nezaposlenog se samorazumljivo očekuje da će tražiti posao - ako ga ne traži onda je zločinac. Francuska omladina pronašla je treći put: besmisleni nerad i prijestup bez koristi - na isti način na koji su njihove lijeve stranke našle treći put, u socijalizmu bez pravednosti i slobode.

Društvo kupovanja sloboda, a bez slobode

Omiljeno objašnjenje je kako je riječ o rasizmu. Statistike ga potvrđuju, no, svejedno, ono nije logično. U državi u kojoj je već dobrih dvjesto godina «zakon jednak za sve», u državi koja je prva poslala «osobne okolnosti» na smetlište povijesti, za jednakopravnost se ne treba boriti pomoću vandalizma. Možda je ipak potrebno to razmišljanje obrnuti: možda omladina odbija to društvo i po njegovim kriterijima vlada se «asocijalno» - zato što je to društvo kupovanja prava, ali bez pravičnosti, kupovanja sloboda, a bez slobode? «Wall Street Journal» je raspravi priložio genijalnost dostojnu svog imena. Za nemire je okrivio francusku centraliziranu plansku privredu koja da ne dopušta «etničko poduzetništvo». Evropski liberali se groze jer u Francuskoj navodno odriču ljudima status proletera na rasnoj podlozi - američki liberali optužuju Francusku da ne dopušta patrijarhalno sužanjstvo u «etničkim» enklavama. I slovensko «Delo» je priložilo genijalnost dostojnu njegove neovisnosti. Uzrok bi bio u tome što u Francuskoj islam nije imao «političko lice i glas». «Delo» se očito harmonizira s katoličkim pohodom na državne ustanove, a usput dokazuje svoj liberalizam spram dežurnog neprijatelja zapada. Upravo stoga su objašnjenja koja kruže prekratka: čini se kako svatko projicira svoje vlastite fiksne ideje u te događaje koji ostaju misli nedostupni. Ne možemo promijeniti to što se dogodilo. No, možemo promijeniti način razmišljanja. To bi bilo čak i preporučljivo, jer nam slovenska vlada priprema reforme s kojima bi nas htjela odvesti pravo u Los Angeles, pardon, u Saint Denis.
Iz «Mladine» sa slovenskog preveo: Srećko Pulig

Prikaži verziju za ispis

Mirko Demić povodom dodele nagrade “Sava Mrkalj” Milošu Kordiću
Говор захвале Милоша Кордића
Nastradao hram pokraj Orahovice
POSLIJE DVADESET GODINA
Riječ na dodjeli nagrade
Saša Kosanović i Momir Drobac
Diskont iguman i ustaški vaskrs
Lažna slika države kojoj je zločin bio program i cilj
Кирил Живковић и његова библиотека
К Н И Н
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
BEOGRADSKI SAJAM 2008.
Propadanje baštine tu, odmah pored nas
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt