VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Говор захвале Милоша Кордића
POSLIJE DVADESET GODINA
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
Dušan Radaković (1944. - 2013.) - Bilo kuda za Prosvjetu i obrazovanje

                                

 

 

 

 

                          
                                     
 

 

 




Dan iza prvog maja napustio nas je Dušan Radaković, generalni sekretar Srpskog kulturnog društva Prosvjeta u više mandata, uključujući i onaj reosnivački s početka 1993. godine. Upravo su njemu, kao prvom sekretaru Društva i Velimiru Sekuliću kao prvom predsjedniku ponovno osnovane Prosvjete, nedavno, o dvadesetoj godišnjici tog čina, dodijeljene zlatne značke.

Napustio nas je nedugo nakon toga, u 69. godini – otišao je naglo, otkazalo mu je srce, baš u Rijeci, kad smo komemorirali Tanju Oluić, našu zajedničku kolegicu iz riječkog pododbora. 

Radaković se rodio u Jošanu u Lici 1944. godine, u "grofoviji", kako je od milja nazivao svoj zavičaj u udbinskom kraju, svaki put kad bismo prošli tim dijelom ličke magistrale. Duško je znao sve o Prosvjeti i ja kao njegov nasljednik na mjestu generalnog sekretara, u organizacionom i sadržajnom smislu, praktički sam sve od njega naučio. 

Što je bilo Društvo, pregnantno je izrazio u jednom davnom intervju u Novostima. Kolega Nenad Jovanović razgovarao je s njim i pitao ga koja je uloga Prosvjete unutar srpske zajednice, ali i van nje. Te 2005. godine, kad je Duško dao intervju, kazao je sljedeće: "Po svojoj organizaciji, kadrovima, infrastrukturi, brojnosti članova, a naročito realiziranim programima, 'Prosvjeta' je zapravo institucija, pa bi je se moglo nazvati čak i malim ministarstvom za prosvjetu, kulturu i kulturni amaterizam Srba u Hrvatskoj." 

To je vrijedilo tada, a vrijedi i danas. Naše Društvo mučile su svakojake brige. O jednoj od njih, o povratu imovine i jačanju materijalne baze Društva, u istom tom intervjuu Dušan kaže: "Što se tiče povrata imovine, to je veoma duga i mučna priča. Počeli smo 1992. postavljanjem izlučnog zahtjeva nad Zagrebačkom tiskarom u stečaju. Za povrat imovine potrebna je i politička volja vlasti. Bivša Račanova vlast nije nam priznala kontinuitet, ali to ostavljam za neku drugu priču." 

Ovo posljednje o esdepeovskoj vlasti vjerojatno mu nije bilo lako za izreći. U političkom smislu, Duškovo je srce kucalo na lijevoj strani, uostalom baš kao i kod manje-više svih nas oko njega. S njim smo također dijelili i stalno nezadovoljstvo tom našom oficijelnom ljevicom koja permanentno drži figu u džepu, pogotovo kad su Srbi iz Hrvatske u pitanju. 
Njegova biografija broji, između ostalog, i školovanje u Gospiću, učiteljevanje u Okučanima, direktorovanje u Karlovcu, na kraju i sekretarski posao u Zagrebu. 

Kad sam na trsatskom groblju, prilikom ispraćaja naše Tanje, saznao da je Duško preminuo, dugo nisam u to mogao povjerovati, šokiralo me to kao malošto dotad. Valjda je to tako s ljudima koji su stalno aktivni, neiscrpne su energije, ne vjeruješ da takvi odlaze, pa još tako naglo. 

Svoju izraženu pedagošku crtu Duško je posebno pokazivao u organiziranju manjinskog školstva. E, brale, nema uzaludnijeg posla od toga, posla koji donosi više frustracija. Baviti se obrazovanjem, pa još manjinskim, pa još srpskim, gotovo da je sizifovski posao. No Duško nije posustajao, pa nisam smio ni ja. Nas smo dvojica "prejahali" uzduž i poprijeko Hrvatsku ne bismo li privoljeli pokojeg roditelja i pokojeg direktora u seoskim školama, od Lapca do Jabukovca, da djeci ponude obrazovanje na ćirilici, na tom nesretnom pismu koje nikome ništa nije skrivilo, ali je zato nas dvojicu dobrano namučilo. Na tom i sličnim poslovima poderali smo omanji vozni park, iza nas je kilometraža dostojna velikih putnika. 

S Duškom na putu nikad nije bilo dosadno. Znao je svako mjesto, ne samo spomenute Okučane ili Karlovac, nego se spretno snalazio i po stazama i bogazama od Slavonije do Dalmacije. Duško, već nam nedostaješ! 

AUTOR: Rade Dragojević 
(Tekst preuzet sa web stranice SNV-a)
                                                                  


SAHRANA SE ODRŽALA 4. MAJA U 15.30 NA GROBLJU JAMADOL U KARLOVCU.

Prikaži verziju za ispis

Promocija zagrebačkog izdanja Romana o Londonu Miloša Crnjanskog
Sjećanje na Desanku Maksimović...
Izložba slika Nikole Medića
Предавање о 200-годишњици рођења Његоша
Љубивоје Ршумовић у Загребу
Izložba novih naslova s 58. Beogradskog sajma knjiga
Jesen u Petrinji 2013
Promocija knjige Radoja Arsenića - Remember Maksimir
NATJEČAJ za nastavnika ili profesora srpskog jezika ili hrvatskog i srpskog jezika
Јесен, и живот без смисла
U DARDI MALI JUBILEJ
Izložba Jovice Drobnjaka - Slikarski fotografiran motiv cvijeća
Ljetna škola srpskog jezika i kulture punoljetna!
POZIV NA PJEVAČKU RADIONICU I PREDAVANJE - U sklopu 8. Dana srpske kulture
Izložba Komora - iz srca hrasta gostovala u Banja Luci
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt