VIJESTI IZ DRUŠTVA
OSTALE VIJESTI
ZANIMLJIVOSTI
ARHIVA
Говор захвале Милоша Кордића
POSLIJE DVADESET GODINA
Prikaz knjige Zlatka Kudelića Marčanska biskupija
Молитва Господња Спридона Алексијевића
TAJNA IVE BANCA
Hrvati i Slovenci plakatirali Beograd
SUMNJIVO LICE
Nedjelja je, kasna večer, zatvaraju se posljednje knjižare i dućani, a velegrad tek počinje da živi. Niz Terazije, na svakih nekoliko koraka, osvijetljeni plakati na kojima, kao usred bijela dana, blistaju slike osunčanog Dubrovnika, mora ili dalmatinske morske uvale, i natpisi: “Kad srce kaže leto, kaže Jadran” i “Tako lepa, tako blizu”. Beograd je oblijepljen tisućama takvih plakata, u različitim veličinama i na različitim mjestima, kao da ga je neki šašavi konceptualni umjetnik želio podsjetiti na njegovu prošlost, na to da je jednom davno bio glavni grad svoj toj ljepoti i da mladost i sjećanja mogu izgledati tako čarobno, premda čovjek zna da je bilo i ružno i grubo i naopako, ali toga se više ne sjeća. Doista, iz beogradske perspektive, iz perspektive toga najvećeg južnoslavenskog grada i autentične kulturne prijestolnice Balkana, zajednička je prošlost tako lepa i tako blizu. Doista, generacijama koje su prevalile tridesetu kad srce kaže leto, kaže Jadran. To je, kažem, prošlost, to je nostalgija, od koje se ni u Beogradu ne može živjeti, ali se njome može s vremena na vrijeme umiti sivilo naših dana.

Međutim, nije ugodno znati da je tim plakatima Beograd i Srbiju oblijepila Hrvatska turistička zajednica, koja je, nakon što je postala izvjesna propast turističke sezone, u goste pozvala Srbe. Naime, čovjek u usputnim razgovorima, pa i u novinskim i televizijskim intervjuima, dobiva stalnu i neotklonjivu potrebu da se ograđuje od te kampanje, da objašnjava ljudima kako iza nje ne stoje ni dobre namjere, ni ponuđeno gostoprimstvo, nego goli materijalni interes, u kojem nema skrupula, a još manje šarma. Oni bi, naime, bili zadovoljni da Srbi masovno uplate turističke aranžmane na Jadranu, ali da ne doputuju. Ako, pak, dođu, lako im se može dogoditi da im izbuše gume na autu ili razbiju stakla na autobusu - kao onim nesretnicima na dan izbora u Benkovcu - a Hrvatska će televizija taj događaj popratiti krajnje blagonaklono prema razbijačima - baš kao neki dan u Benkovcu - dok policija nikada neće uhititi počinitelje. Zar vam doista treba takvo ljetovanje, pa makar i na Jadranu, pa makar i u vlastitoj mladosti i prošlosti, govorio sam, nimalo domoljubno, svojim beogradskim prijateljima i poznanicima, a oni su odgovarali da su lani već bili na Hvaru ili u Dubrovniku i da im je bilo super, samo što su pazili da prije svakog e ubace ij. I onda bih ih još podsjetio da su, samo prije nekoliko mjeseci, tjednima nakon ubojstva Ive Pukanića, pojedini hrvatski mediji i političari zahtijevali od Ive Sanadera da uvede vize za građane Srbije, jer će nas Srbi inače jednog po jednog pobiti.

I tako, dok se šećući Beogradom čovjek pokušava nekako osloboditi toga loše sročenog i dozlaboga nešarmantnog marketinga HTZ-a i cijele Hrvatske, naletjet će na nešto što će ga utješiti, na Slovence. Naime, nakon što su vidjeli da su Hrvati preplavili Srbiju Dubrovnikom, baš kao da ga nude na još jedno bombardiranje, makar i u čarter aranžmanu, iz domaćih topova i minobacača, Slovenci su krenuli lijepiti kontra plakate. Na fotografiji je Portorož, a slogan je: “Najbliže evropsko more, prijatelji”. Što jest jest, nešto tako glupavo ne bi smislili ni Matica hrvatska i Thompsonološki institut HAZU, zajedno. Biva, na hrvatskim je obalama azijsko more, kao i na grčkim, uostalom, koje su dobrome dijelu Srbije bliže od Izole i Portoroža. Ali na stranu i to, slovenski slogan, nabrzinu smišljen da bi se nekako ojadilo Hrvate, zvuči kao bračna ponuda iz kakvoga sumnjivog seksi magazina, ili kao da Joseph Frtiz traži ženu da je pazi kao rođeno dijete.

Slovenci bi Srbima da budu prijatelji, ali samo zato što bi Hrvati od Srba sve, samo ne prijateljstvo. Svoje more oni nuđaju po Beogradu kao europsko, čime naravno ne kane reklamirati europsku uljudbu svojih lignji i muzgavaca, nego Srbe kane podsjetiti na to da su i dalje odlučni u tome da Hrvatima ne daju ni da priđu Europskoj Uniji. A Srbe, sude Slovenci, zanima jedino to da Hrvatima ne krene bolje u životu. Eto, to je sav smisao slovenske turističke propagande prema Srbiji.

Beograd je, dočim, u tim balkanskim mrakovima lijep grad: “On ima čudesnu moć da svetlom ispuni noć, belinom osmeha svog razgoni tugu.” Ovoga ljeta, kad plakati izblijede na suncu i kiša ih opere sa zidova, odlazit će u Beograd oni koji imaju razloga. A u isto će vrijeme na more, na Jadran, tajno dolaziti oni koji vole to more. I koji vole svoju prošlost, i Hrvatsku u njoj.

Miljenko Jergović (Jutarnji list)


Prikaži verziju za ispis

Lonely Planet: Beograd ima najbolji noćni život
Muzej istorije Jugoslavije
Igor Mandić u Beogradu se doživljava kao živa ikona i ultimativni klasik
Kako je djevojčica iz mješovitog braka preživjela mračne ‘90-e
Zbor Ruske državne kapele publiku u HGZ-u doveo do suza
Pulski "Doručak s autorom" seli na beogradsko Sajmište
Majka pravoslavna hrvatskoga pjesništva
Beograd je platforma za svjetske dizajnere
Jugoslavije nema. Jugosi su ostali
Heroji, pobednici, žrtve...
Radio Tesla
Disciplin A Kitschme
Bogat program 8. RAF-a
Na kiši čekali ulaznice za Balaševića
O Zenitu u Artgetu
Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", 2005. | Impressum | Kontakt